Nakon tiramola, još jedan simbol Dalmacije i Splita odlazi u povijest. Nema ko od nas nije proša priko grada, i zažuga kako vonja riba. Nema diteta koje ne začepi nos priko peškarije. Dignit se rano, pa ić do grada uvatit najfriškije i najlipše bokune, u starijeg je svita tradicija, u mlađeg đir. Splitska peškarija jedina je na kojoj nisi moga srest muvu, a sve zbog sumpornih toplica u blizini. Unatoč tome, od danas više nema onog šušura koji se moga vidit i čut iz Marmontove.
Svi prodavači iz vanka su priselili unutar zidova ribarnice. Mi smo razgovarali s jednim od njih.
Radi se o tome da smo ubačeni unutra, radi koordinirane akcije koja se dogodila prije tri, čet’ri dana, od ribarske, sanitarne, veterinarske inspekcije…Međutim, počinju, kao i uvijek, u hrvatskoj državi, iz sredine ili od kraja ili i od sredine i od kraja. Počinje s opet od nas. Jedan od detalja je temperaturni režim, to je najbitnije šta čuva ribu, zbog toga su nas ubacili unutra jer vanka je izložena raznim vremenskim uvjetima i neprilikama. Međutim, unutra su čak i gori uvjeti nego šta su bili prije pet dana kad smo bili vanka.
S obzirom da mi guštamo u svemu prepoznatljivom našem, našem Sini nije dugo tribalo da se uvati gitare. U svom stilu, al u ime cile ekipe Radio Dalmacije, pozdravia se s peškarijom kakvu smo znali, na način na koji najbolje znamo- glazbom!
