Riječ ‘heroj’ za naše vatrogasce nekad niti ne opisuje dovoljno ono što oni rade za nas. A jesmo se ikad upitali što to mi radimo za njih? Na Facebooku se pojavio apel DVD-a Zadvarje.
Apel prenosimo u cijelosti:
”Drage kolege evo da vidite tugu DVD-a Zadvarje! Sada kad se slegla ova situacija oko požara na Prpuši.
Znači i ono malo crijeva šta smo imali pola nam je izgorilo, cisterna Tam 130 je crkla usred požara (raspala se od starosti), Tamic nam je isto u kvaru. Mi više stvarno ne znamo šta treba napravit da neko čuje nas vapaj jer kako je krenula sezona do 1. listopada mi više nećemo imat opreme ni ispravno vozilo da izađemo na intervenciju! Sa tugom DVD ZADVARJE”.
Kao da nije dovoljno što riskiraju živote boreći se s vatrenim stihijama, oni preko društvenih mreža mole pomoć za opremu.
Zapovjednik DVD-a Zadvarje Neno Bajić je za Radio Dalmaciju izjavio: ”Oprema je u jako lošem stanju, to je još uvijek nedostatno za naše potrebe. Auti su stari, to se kvari, jedan dio opreme je izgorio, morali smo se povlačiti. Sreća je da nitko nije ozlijeđen”
Novu opremu zapovjednik Bajić još nije doživio: ”Sve su to bile donacije, sve je to bilo već korišteno. Mi se snalazimo na raznorazne načine, održavamo to sami između sebe, većinom su to lokalni ljudi. Svak’ svakoga zna, pa kažem, snalazimo se na razne načine. Ali da je nešto novo došlo u naša društva – ne. Nije došlo ništa, i svatko tko je nabavio nešto to je i platio. Bez novaca se ne može ništa. Lokalana samouprava gdje su bogatije i razvijenije općine to mogu pratiti i isfinancirati, al ove općine u priobalju baš i ne. Naše općine se trude i pomažu koliko mogu, uskaču kada zaškripi, i to se stvarno ne može reći. Ali to je jednostavno premalo. Državne institucije bi trebale voditi računa o tome”.
Nakon slika kojima smo svjedočili ovih dana, i truda naših vatrogasaca da spase naše domove, ne možemo se ne zapitati – kako je moguće da opremljenost vatrogasnih društava ovisi o primanjima općine? Kada ta ista vatrogasna društva idu ma gdje god požar bio? Zar je stvarno sigurnost vatrogasaca u Zadvarju manje bitna od onih, recimo u Zagrebu?
Trebali bi misliti na te ljude i kada vatreni plameni ne prijete našim domovima. Kada oni na tamo nekom brdu, u tamo nekom dalmatinskom selu riskiraju svoje živote sa opremom nedostojnom ovog stoljeća. Oni su se nama već dokazali, krajnje je vrijeme i da se mi dokažemo njima.
