Antologijsko izdanje Tereze Kesovije i Đela Jusića Stare ljubavi ponovo je na tržištu. Po prvi put digitalno remasterirane skladbe kultnog albuma zabavne glazbe objavljene su na CD-u i to u godini kada slavi 40 godina od prvog objavljivanja.
Godine 1976. dvoje Dubrovčana, glazbena diva Tereza Kesovija i maestro Đelo Jusić spojili su svoje glazbene strasti u djelo koje će po mnogo čemu ostati zapisano u povijesti hrvatske diskografije. U to vrijeme Tereza je već imala brojnu publiku koju je pridobila studijskim albumima To je Tereza i Nježne strune mandoline, albumima na francuskom jeziku te s nekoliko singl ploča, a Đelo Jusić dokazao se kao sjajan skladatelj i osnivač Dubrovačkih trubadura. Zajedničko podneblje grada ispod Srđa, koji oboje bezgranično vole, kao da je dodatno utkalo posebnu emociju u stvaranje albuma na kojem se nalazi dvanaest pjesama. S naslovnom pjesmom “Stare ljubavi” Tereza je nastupila na Zagrebfestu ’76 i osvojila drugo mjesto, a pjesma autora Đela Jusića i Željka Sabola postala je jedna od najznačajnijih pjesama u njenoj karijeri i obaveznom na svakom koncertu. Posebnost ovog albuma leži i u činjenici da su Tereza i Đelo prvim domaćim glazbenicima koji su album dovršili u legendarnom Abbey Road Studiju u Londonu. U poznatom svjetskom studiju sniman je vokal i miks dok su Zagrebački solisti na čelu sa sjajnim koncert majstorom Tonkom Ninićem svoje dionice snimili u studiju tadašnjeg Jugotona.
U Londonu nas je dočekalo maglovito jutro, poput onih iz Dickinsovih romana. Nismo previše razmišljali o tome jer smo htjeli profesionalno i na vrijeme obaviti zadatke koji su pred nas postavljeni. Ipak, kad uđete u taj studio osjećate duh ili dah velikana svjetske glazbe Beatlesa i ostalih svjetskih glazbenika. Toliko sam bila na visini zadatka i s toliko snagom u sebi da sam pjesmu ‘In memoriam’ posvećenu svom pokojnom bratu otpjevala u jednom dahu. Tada i nikad više, rekla je Tereza.
Kad smo došli u studio jedino na što smo mislili je kako opravdati vjeru u ovaj album. Dok je Tereza pjevala, ton majstor me pitao tko svira na albumu. Bili su to Zagrebački solisti, sjajni glazbenici koji su dali poseban ugođaj ovom albumu, ponosno je dodao Đelo Jusić.
Pjesme skladatelja Đela Jusića i autora tekstova Željka Sabola, zatim Arsena Dedića koji je napisao pjesme “To može samo žena koja ljubi”, “Još jedan dan” i “Da sam te prije srela” te Stjepana Benzona autora pjesme “In memoriam” i nakon 40 godina zvuče jednako savršeno. Terezin specifičan temperament ukroćen u nepogrešive mediteranske note kakve može napisati samo Đelo Jusić, djela su kakva se u diskografiji trebaju njegovati i obilježavati.
Te 1976. godine, u glasovitom studiju Abbey Road i EMI Recording u Londonu, nastala je antologija koju je objavio tadašnji Jugoton. Danas, kao i prije 40 godina, zrači dostojanstvom, skladom i umjetničkom vrijednošću. Sada bi ga samo trebalo pripremiti za novo vrijeme. Za publiku koja će ga ponovno primiti s bezgraničnim poštovanjem, radošću i dragošću, ali i za nove ljude koji će prvi put u rukama, sada umjesto ploče, držati CD. Neka “Stare ljubavi” nadžive vrijeme i neka uvijek budu spremne za budućnost. Mi ćemo tako lakše vjerovati da postoje razglednice koje ne blijede i pjesme koje se vole uvijek. A Tereza? Njoj pripadaju velike pozornice i jaka svjetla, note, glazba i pjesme, njoj pripadaju sigurni široki putevi i raširene ruke, sve melodije svijeta, buketi cvijeća, ljubav i poštovanje. Sve pripada Terezi… Pa i vječni pljesak. (Natalija Cajić, dio iz predgovora reizdanja Stare ljubavi)
Album Stare ljubavi danas su ponovo nakon 40 godina spremane osvojiti neke nove generacije, ali i podsjetiti na albume koji se produkciji, tekstualno, skladateljski te interpretatorski trebaju izdvajati kao zaista nešto posebno i vječno.
