Budući da je naivni slikar na staklu i da je imao 18 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i Njemačkoj, Antun Žardin (74) dobro zna kakav je osjećaj kad predstaviš neko svoje djelo javnosti.
Svoj mali komadić intime. No njegovo životno remek-djelo izloženo je u “stalnom postavu” – u navijačkom Parku kraj Poljuda. Tamo je upisao sebe, suprugu i brata. Dodatna dimenzija priče jest što je Antun, odnosno Toni za, kako sam kaže, prijatelje i hajdukovce – rođeni Koprivničanec. Iako sebe prvenstveno predstavlja kao strastvenog navijača Hajduka.
„Mene je u Hajduku privukla fascinacija prema ljubavi koju navijači imaju prema tom klubu. Malo je takvih klubova u svijetu. A brat i ja smo već od malih nogu navijali za bijele, tu nam je ljubav prenio otac. Oduvijek smo voljeli sport, privlačilo nas je i more. A Hajduk je spoj te dvoje stvari“, priča svoju priču simpatični Toni.
I odmah nudi usporedbu.
„Gledao sam s bratom uživo utakmice reprezentacije, sa suprugom Brigitte Barcelonu i Messijeve spektakularne partije, ali kada igra Hajduk, to je nešto posebno. Upijaš svaki trenutak i svaka je utakmica nezaboravna.“
Toni je davne 1971. odselio u Berlin, no ljubav prema bijelima nije jenjavala. Dapače, nedostajale su mu Hajdukove utakmice pa zadnjih 16 godina, otkako je u mirovini, preko ljeta živi u Splitu. Da bude bliže voljenom klubu. A da zauvijek bude uz njega, osigurao je uplatom imena.
„Brat me je zamolio da isplatim njegovo ime budući da živim u Splitu i dodao da mu je najveća želja kad bih i ja bio uz njega i Hajduk u Parku. On to još ne zna, ali upravo sam to i učinio! Uz njegovo stoji moje, ime moje supruge, sinova i unuka. Nas osam smo povezani s Hajdukom zauvijek. I upravo će čitajući ove redove, on to doznati!“, otkriva “urotu” junak naše priče.
Jedno je iznenađenje već odradio, ono sa suprugom Brigitte. Ni ona nije znala da će uz svog Tonija biti za sva vrimena.
„Ona je sportskoga duha, sve što je povezano sa sportom, a pogotovo Hajdukom, nju zanima. Kad smo se bili fotografirati u Parku, shvatila je da i njena pločica tamo i rasplakala se od sreće“, s ponosom u glasu govori Toni.
Naravno, dugogodišnje praćenje Hajduka nosi i pregršt anegdota pa je neke odlučio podijeliti s nama.
„Nikad neću zaboraviti doživljaj iz djetinjstva, derbi u Zagrebu, a tisuće Hajdukovih navijača u povorci je išlo prema Maksimiru s transparentom “Strašna bila ova veza, Hlevnjak, Vardić, Nadoveza”. A nakon jednog poraza u Splitu, samo smo poručili dinamovcima – čekajte kad mi dođemo na naš teren u Zagrebu. Ne smijem zaboraviti i gostovanje u Beogradu na Marakani. Brat i ja stigli smo pred sam početak utakmice sa Zvezdom, kupili karte na crno i završili na tribini sa zvezdašima. Utakmica je išla prema 1:1, a onda je Vujović zabio gol. Brat i ja skočili od radosti, a tisuće zvezdaša samo gledale u nas“, prisjeća se ovaj strastveni hajdukovac.
Za kraj ima jasnu poruku svim navijačima bijelih:
„Poraza je bilo i bit će, ali sve je to prolazno, a Hajduk je najveći klub na svitu. Zato, budite sretni da živite uz takav klub kao što je Hajduk i pripadate mu!“
