Od početka izbjegličke krize, u rujnu prošle godine, ukupno 30-ak volontera s područja Splitsko -dalmatinske županije odradilo je 3600 sati volonterskog rada u izbjegličkim kampovima u Opatovcu i Slavonskom Brodu.
Splitski Crveni križ svakih 15 dana slao je 8 do 10 obučenih djelatnika i volontera koji su tjedan dana pomagali u radu kampova i zbrinjavanju izbjeglica i to najčešće u noćnoj smjeni. A nastavit će tako i dalje.
Na tome im se zahvalio splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji je primio 17 volontera i djelatnika Gradskog društva Crvenog križa Split koji su pomagali u izbjegličkim kampovima.
Ja mislim da možemo biti više nego ponosni na sve splitske volontere i oni su sami rekli kako su razbili famu o linim dalmatincima koji ne podnose zimu i hladnoću, dapače radili su uglavnom noću i na niskim temperaturama i svojim radom dokazali suprotno.
Radilo se 12 sati po zimi kiši, hladnoći, snijegu…i pomagalo pri ukrcaju i iskrcaju izbjeglica iz vlakova, a većina volontera koja je bila jednom žele ići ponovo.
Mijo Bašić u kampu u Slavonskom Brodu dočekao je i Božić i novu godinu na temperaturama ispod nule:
Nama je to teško palao, nismo bili s obitelji, međutim izbjeglicama je bilo daleko teže. To je pravi kamp , sve ima svoje vrijeme,poziciju i odgovornost. Ne morate vi baš biti majka Terezija, ali osnovna humanost i vaš pristup koji vas definira kao čovjeka, to jednostavno izbije iz vas i u skladu s tim se ponašate.
Dva puta po tjedan dana u kampu je pomagala i djelatnica Crvenog križa, Mirela Ivić, a sada odlazi u Slavonski Brod i treći put:
Reakcije su različite, netko kaže ja ne bih nikad otišao, drugi kažu : svaka ti čast, da li bi mogli ići. Kad dođete tamo i shvatite zašto Crveni križ postoji, shvatite da postoje i druge stvari osim te kave na rivi.
70 dana u tom kampu je bio udomaćeni Sirijac Abdula-Hamida Mustafu, koji je još kao student došao u Hrvatsku i tu ostao. Bio je i sudionik Domovinskog rata, kojeg su na pomaganje motivirali i naši ljudi:
Živim u Splitu, to je moj grad i znam kako se kaže, kako dišete. međutim ovo mi je pokazalo da ste, iako ste mala država, veliki u pomaganju. Najteže mi je bilo kad sam u kampu shvatio kako su pojedinačne priče izbjeglica o izgubljenim članovima obitelji , samo kap u moru tragedije koja , čini se, nema kraja.
Izbjeglice su sigurnost i ljudski pristup doživjeli jedino u Hrvatskoj, tvrdi Mustafa koji prati sve što Sirijci pišu na društvenim mrežama.
Hvale Hrvatsku, malu zemlju velikog srca, a nadam se da će sirijski narod ,kad bude mir u Siriji, zahvaliti se hrvatskom narodu na svemu što su za njih činili i daj Bože mira.
Volonteri prije odlaska u izbjegličke kampove prolaze obuku, iduća je 25.siječnja, te se svi koji to žele mogu javiti u Gradsko društvo Crvenog križa Splita.
