Alen Vitasović, poznati Hajdukovac, koji nema nikakve veze s Dalmacijom, danas slavi svoj 52. rođendan. Tim povodom smo telefonski skoknuli do Istre. Na pitanje sprema li rođendansku proslavu večeras, poznati Istrijan je odgovorio:
Ja već desetljećima ne slavim rođendan. Znam da je to malo čudno, možda i ružno ali čak ne volim da mi donesu poklone taj dan. Ja više volim neki drugi dan napraviti neku spontanu fešticu. Dosta sam emotivan i na rođendan me uhvati neka tjeskoba. Ne volim gužvu. Najrađe taj dan volim biti sam, a onda drugi dan napravim feštu.
Otkrio je i kako provodi ljeto.
Ne volim ići na more i ne volim plivati. Kada sam pobijedio na Splitskom festivalu 1995. godine, Torcida me bacila u bazen i jedva sam ostao živ. Plivao sam onako prsno, k’o ženskice… Volim biti u hladu, popiti bevandu, pročitati neke novine i volim dosta šetati, samo mi dosta smeta sunce pa se moram paziti. Nadam se da će sada, po ljeti, krenuti nešto s nastupima. Nešto je već krenulo sada nakon ove tragedije koja nam se sada događa. Ovu 2020-u godinu trebalo bi izbrisati iz povijesti.
Vitasović jedva čeka početak koncerata nakon korone.
Da, 40 godina sam na pozornici i prije ove korone sam rekao ja ću prestati nastupati jer više ne mogu, ni fizički ni psihički gubiti noći do 5 ujutro. Kad je došla ta nesretna korona, nakon šest, sedam dana, kada su zabranjeni nastupi, onda sam osjetio da ja bez toga ne mogu. Već sam krenuo s koncertima i jedva čekam ostale. Lijepo mi je na koncertima i izbacim van iz sebe tu neku pozitivnu energiju.
Vitasović je kazao da je Hajdukovac još od rođenja.
Ja sam Hajdukovac bio još u trbuhu moje mame, premda sam Istrijan. Moj tata je bio na brodu “Galeb” i u Lori u Splitu je bio dvije i pol godine i prenio mi je ljubav prema Hajduku. Znam sve igrače u povijesti Hajduka a od ovih novih znam jedino Caktaša.
Alen trenutačno snima nove pjesme.
Nešto radim, da, snimam ali ne da mi se izbacivati album kada ga nitko neće kupiti, nego izbacujem pjesmu po pjesmu svaka tri, četiri mjeseca i stavljam na Youtube i tako dobivam nastupe. Meni su samo koncerti financijski bitni. Od albuma nema ništa, osim što imaš neku satisfakciju. Ja sam inače samostalni umjetnik, proglašen od Ministarstva kulture i oni mi plaćaju radni staž i zdravstveno i više ne trebam brinuti o tim stvarima, dal’ ću izdat album ili ne. Moram samo ići na koncerte i paziti i čuvati svoje zdravlje.
Vole vas sve generacije. Na koncertima su sve generacije. Mladi koji nisu bili ni u planu kada ste vi izvodili te pjesme, a sada su u prvim redovima i znaju sve tekstove pjesama. Kakav je to osjećaj?
Osjećaj je prekrasan. To su tri generacije- bake s kojima sam nekada ljubovao, pa njihove kćerke i onda još i unuci. Svi mi dolaze na koncerte. Meni je to Fantastično.
