Agoniji radnika Dalmacijavina ne nazire se kraj. Iako je prodana imovina stečajnog dužnika stečajni postupak još traje, a radnici nastavljaju borbu za zaštitu svojih prava, potraživanja za otpremnine i to u visini 65 milijuna kuna.
Sindikalist Lukica Bucat ističe kako su po tko zna koji put izigrani i to od države. Ukinuta su im radna mjesta, a oduzeta im je i imovina u Trajektnoj luci, upravna zgrada za koju radnici tvrde kako imaju dokumentaciju koja dokazuje kako je u njihovom vlasništvu; “Ova zgrada koja je na jedan sumnjiv način sporazumom oduzeta, za koju država trvtdi da nikad nije bila naša. Postavljam pitanje toj istoj državi zašto je tražila potpisivanje sporazuma o imovinsko pravnim odnosima ako to nikada nije bilo naše. Očito je da je to bilo od Dalmacijavina, očito je da je to u interesu države zbog toga što je pomorsko dobro i očito je da su radnici prevareni u cijelom postupku jer se uvjetovalo privatizaciju iseljenjem iz ove zgrade. Zgrada je procjenjena na 75 milijuna kuna. Kad je riječ o nagodbi, morali bi se nagoditi koji bi to trebao biti iznos za radnička potraživanja. Mi smo predlagali 50 posto, međutim s obzirom da je postupak ovakav kako je i iimamo razumijevanja prepustimo to razgovorima u Zagrebu“.
Radnici traže od Vlade, naglasio je Bucat da organizira sastanak sa predstavnicima radnika te sasluša njihove zahtjeve i prijedloge. Uvjereni su kako se nagodbom mogu dogovoriti te izjednačiti prava sa pravima svih onih radnika koje je država adekvatno i pošteno zbrinula. Najavili kako su spremni svoja prava tražiti i radikalnim sindikalnim mjerama ako se država ponovno ogluši na njihove zahtjeve; “Nitko nikad kao saborski zastupnik nije postavio pitanje što se događa s onim đavlijim Dalmacijavinom koje je evo sad u stečaju, kada će stečaj završiti i brine li država o svojoj imovini, odnosno kao vjerovnik o svojim pravima. Ako se ovdje ne može napraviti ništa, mi idemo u Zagreb. 550 radnika spremo je za prosvjed“.
Radnici Dalmacijavina pozvali su i dosadašnje ali i buduće političke predstavnike Splita i županije da se upitaju znaju li uopće da postoji Dalmacijavino i da se prisjete kad su se interesirali što se događa sa poslovnim subjektima na području čiji su im stanovnici dali svoje povjerenje.
