Treću večer Pričigina otvorile su putopiskinje i putopisci programom nazvanim “Ča je pusta Londra kontra Splita grada”. Maja Klarić moderirala je priče, a prvu je pripovijedao Gordan Nuhanović, kroz doživljaje iz Nagorno Karabakha, samoproglašene republike iz vjekovnog armensko – azerbajdžanskog sukoba, gdje je naučio da i nije mudro držati se prestrogo osobnih principa u ne baš demokratskim režimima.
Goran Blažević, koji najčešće putuje pješke, svoju je priču podijelio u tri dijela; počeo je sa susretom s dvoje putnika na devama pored Umaga još dok je bio dijete, a kad je čuo kako oni namjeravaju tako proputovati cijeli svijet, u tome je pronašao svoj san. Kad je dobio priliku prijeći pustinju Rub’ al Khali, drugu najveću na svijetu, san je počeo i ispunjavati: pustinju je prešao – na devi. Pred konac putovanja, u jednoj je oazi shvatio i vrijednost hlada, tek tamo je otkrio kako se mir, kad je čovjek usred vrele pustinje, a na dvjesto kilometara uokolo nema žive duše, može pronaći i u naizgled nevažnim stvarima kao što su hlad i tišina.
Kako izgledaju putovanja Europom u starom Jugu 45 ispričala je Jana Prević Finderle, koja je s roditeljima u tom legendarnom automobilu svojedobno došla i do španjolskog grada Santiago de Compostele, a kasnije s ocem i propješačila Camino de Santiago, odnosno Put Svetog Jakova, hodočašće dugačko otprilike osamsto kilometara.
Fotograf i putopisac Saša Pjanić ispričao je dvije različite priče – jednu o možda i najljepšem doživljaju sa svojih brojnih putovanja, te drugu o noćnoj mori koju je doživio. U marokanskom dijelu Zapadne Sahare, u gradu Dakhli doživio je jedno od najljepših gostoprimstava u životu, a drugi dio priče bio je posvećen problemu u kojem se putnik nađe kad ima probavne smetnje usred Zapadne Sahare.
Vedran Buble, kao jedini Splićanin u grupi, ispričao je zašto se usprkos tome što je proputovao dobar dio poznatog svijeta, odlučio ipak na koncu živjeti baš u svom gradu. Novinarstvo ga je odvelo do Brazila, a nakon povratka, umoran od clikbait novinarstva, shvatio je da cijelo vrijeme samo razmišlja o tome kako se vratiti u Južnu Ameriku. Dao je otkaz, prodao automobil i narednih šest godina proputovao 65 zemalja svijeta. Korona ga je vratila kući, na putu prema Splitu u Amsterdamu je pronašao i svoju buduću suprugu i od svih potencijalnih životnih destinacija odabrali su ipak – Split. Za sada.
Druga autorska večer Pričigina, pod nazivom “Miris Splita”, bila je prava poslastica – Danijela Martinović je u razgovoru s Ines Nosić u samom startu priznala da – ima tremu. Počela je pričom o mirisima ulice kojom je išla u glazbenu školu, mirisu rive – mjesta svojih prvih izlazaka, mirisu Prokurativa i prvog festivala, mirisu krafni iz Gusića, a onda i otkrila kako je nakon dugogodišnje glazbene karijere u pisanju zapravo pronašla sebe.
Pričala je Danijela o djetinjstvu, odrastanju s dvojicom braće i sestrom, jednom posebnom odnosu s legendom Hajduka, Ivicom Hlevnjakom, a posebno je emotivan trenutak bio kad je ispričala priču o Miru, legendarnom splitskom prodavaču ruža, koji je u tom trenutku ustao iz publike i na binu donio cijelu košaru ruža.
Četvrti dan Pričigina započinje pričama hrvatskih storytellerica pod nazivom “Splitkarenje”, Jasmina Žiljak voditi će publiku u Domu mladih kroz priče Sandre Grgas, Sanje Grgine, Martine Hranj, Tine Primorac i Zlatke Rodin.
U drugom dijelu večeri, posljednjem koji će se prirediti u amfiteatru Doma mladih, Tanja Radmilo vodit će navijanje, kako je najavila program posvećen Hajduku pod nazivom “Cili Split poludi”. Svoje priče o životu s klubom za kojeg se ne navija nego živi pripovijedat će Goran Antonijević, Đordana Barbarić, Sonja Dvornik, Magdalena Mrčela, Mate Prlić i Ljubo Pavasović Visković.
Treću večer Pričigina otvorile su putopiskinje i putopisci programom nazvanim “Ča je pusta Londra kontra Splita grada”. Maja Klarić moderirala je priče, a prvu je pripovijedao Gordan Nuhanović, kroz doživljaje iz Nagorno Karabakha, samoproglašene republike iz vjekovnog armensko – azerbajdžanskog sukoba, gdje je naučio da i nije mudro držati se prestrogo osobnih principa u ne baš demokratskim režimima.
Goran Blažević, koji najčešće putuje pješke, svoju je priču podijelio u tri dijela; počeo je sa susretom s dvoje putnika na devama pored Umaga još dok je bio dijete, a kad je čuo kako oni namjeravaju tako proputovati cijeli svijet, u tome je pronašao svoj san. Kad je dobio priliku prijeći pustinju Rub’ al Khali, drugu najveću na svijetu, san je počeo i ispunjavati: pustinju je prešao – na devi. Pred konac putovanja, u jednoj je oazi shvatio i vrijednost hlada, tek tamo je otkrio kako se mir, kad je čovjek usred vrele pustinje, a na dvjesto kilometara uokolo nema žive duše, može pronaći i u naizgled nevažnim stvarima kao što su hlad i tišina.
Kako izgledaju putovanja Europom u starom Jugu 45 ispričala je Jana Prević Finderle, koja je s roditeljima u tom legendarnom automobilu svojedobno došla i do španjolskog grada Santiago de Compostele, a kasnije s ocem i propješačila Camino de Santiago, odnosno Put Svetog Jakova, hodočašće dugačko otprilike osamsto kilometara.
Fotograf i putopisac Saša Pjanić ispričao je dvije različite priče – jednu o možda i najljepšem doživljaju sa svojih brojnih putovanja, te drugu o noćnoj mori koju je doživio. U marokanskom dijelu Zapadne Sahare, u gradu Dakhli doživio je jedno od najljepših gostoprimstava u životu, a drugi dio priče bio je posvećen problemu u kojem se putnik nađe kad ima probavne smetnje usred Zapadne Sahare.
Vedran Buble, kao jedini Splićanin u grupi, ispričao je zašto se usprkos tome što je proputovao dobar dio poznatog svijeta, odlučio ipak na koncu živjeti baš u svom gradu. Novinarstvo ga je odvelo do Brazila, a nakon povratka, umoran od clikbait novinarstva, shvatio je da cijelo vrijeme samo razmišlja o tome kako se vratiti u Južnu Ameriku. Dao je otkaz, prodao automobil i narednih šest godina proputovao 65 zemalja svijeta. Korona ga je vratila kući, na putu prema Splitu u Amsterdamu je pronašao i svoju buduću suprugu i od svih potencijalnih životnih destinacija odabrali su ipak – Split. Za sada.
Druga autorska večer Pričigina, pod nazivom “Miris Splita”, bila je prava poslastica – Danijela Martinović je u razgovoru s Ines Nosić u samom startu priznala da – ima tremu. Počela je pričom o mirisima ulice kojom je išla u glazbenu školu, mirisu rive – mjesta svojih prvih izlazaka, mirisu Prokurativa i prvog festivala, mirisu krafni iz Gusića, a onda i otkrila kako je nakon dugogodišnje glazbene karijere u pisanju zapravo pronašla sebe.
Pričala je Danijela o djetinjstvu, odrastanju s dvojicom braće i sestrom, jednom posebnom odnosu s legendom Hajduka, Ivicom Hlevnjakom, a posebno je emotivan trenutak bio kad je ispričala priču o Miru, legendarnom splitskom prodavaču ruža, koji je u tom trenutku ustao iz publike i na binu donio cijelu košaru ruža.
Potekle su i suze, riječima Bukle Hlevnjaka – emocije su zajebane.
Snimka programa treće večeri Pričigina dostupna je na linku.
Četvrti dan Pričigina započinje pričama hrvatskih storytellerica pod nazivom “Splitkarenje”, Jasmina Žiljak voditi će publiku u Domu mladih kroz priče Sandre Grgas, Sanje Grgine, Martine Hranj, Tine Primorac i Zlatke Rodin.
U drugom dijelu večeri, posljednjem koji će se prirediti u amfiteatru Doma mladih, Tanja Radmilo vodit će navijanje, kako je najavila program posvećen Hajduku pod nazivom “Cili Split poludi”. Svoje priče o životu s klubom za kojeg se ne navija nego živi pripovijedat će Goran Antonijević, Đordana Barbarić, Sonja Dvornik, Magdalena Mrčela, Mate Prlić i Ljubo Pavasović Visković.
