Splitom je na blagdan Sveta tri kralja prohujao “mini tornado” i pri tom napravio , srećom, samo materijalnu štetu.
Prvi put od kada se prate vremenske prilike, Split je doživio ne tako rijetki prirodni fenomen na Jadranu, jer pijavice, poput one kakva je tijekom jučerašnjeg nevremena prešla iz mora na kopno, često se viđaju nešto južnije , rekao nam je Kristijan Božarov iz udruge “Cro- meteo”:
Najčešće se pijavice događaju na području dubrovačkog primorja, nešto su rijeđe ovdje gdje je obala razvedenija uz otoke Dalmacije. Ova je bila prekrasan primjerak koji je preko Čiova došao do Kaštelanskog zaljeva i Splita, ali nažalost donijela je i štete sa sobom.
Uglavnom nastaju i nestaju nad morem i to zahvaljujući njegovoj toplini , pa su češće u ljetno i jesensko doba, no s klimatskim promjenama one će bit češća pojava čak i zimi:
Razlog tome je više energije u atmosferi, a sa toplijim vremenom imamo više energije i mogućnosti da te ekstremne vremenske pojave u slijedećim godinama i desetljećima viđamo i doživljavamo češće. No, ponavljam nije to ništa neobično za Jadran, čak i za unutrašnjost Hrvatske, ali ipak nema panike.
Ne nastaju za vrijeme svakog nestabilnog vremena, odnosno ciklone, već je potrebno da se “poklopi” nekoliko čimbenika:
Snižen tlak zraka unutar ciklone, pogoduje joj toplo more, a ove zime ono je toplije od prosjeka, a one nastaju iz tzv oblaka kumulonimbusa kada se
Stanovnik splitskog predjela Meje , Hrvoje Vuletić jučer se zamalo našao na putanji tog splitskog mini tornada :
Bili smo sin i ja iznad Meštrovićeve Galerije i kad smo se okrenuli u smjeru istoka, dolje između hotela na Zvončacu i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika videjli smo da se pijavica već približila obali. Izašli smo iz automobila gledati, međutim kako nam se približavala brže smo ušli u auto. nije to dugo trajala, desetak sekundi i kad smo došli blizu tunela vidjeli smo totalni krš.Susjedu je dignulo dimnjak, kupe, vidjeli smo srušena stabla i nije nam bilo svejedno, moram priznati.
Brzina vjetra u pijavici koja je “prohujala” splitskim Mejama iznosila je oko 100 do 120 kilometara na sat, a dok je nije zaustavio Marjan počupala je nekoliko stabala, odnijela kupe s krovova, oštetila semafor i doslovno “odrezala” dva metalna rasvjetna stupa 20-ak centimetara iznad tla.
Split još pamti prošlogodišnju orkansku buru, koja je u ožujku “odnijela” više rasvjetnih stupova nego ova pijavica, ali ipak je njena pojava na kopnu dosad nezabilježena u Splitu.Ekstremni klimatski uvjeti kakvima smo svjedoci u zadnje vrijeme mogli bi učiniti da nam one postanu česti “gosti”, rekao nam je Božarov:
One najslabije imaju brzine vjetra oko 117 kilometara na sat, to se smatra orkanskom jačinom vjetra i onda ih dalje gradiramo po stupnjevima sve do 400, pa i 500 kilometara na sat koliko je izmjereno u Teksasu čini mi se 90.godina prošlog stoljeća.To je dosad najveća izmjerena brzina vjetra u tornadu, 450 kilometara na sat. Dakle ova naša je “mala beba”.
A kako je izgledala ta “mala beba”, ispričao nam je Hrvoje Vuletić koji se tu zatekao sa osmogodišnjim sinom:
Mi smo bili taman na rubu tog vrtloga, njihalo je stabla, tutnjalo, bila je huka velika i nije nam bilo svjedeno, iako smo se obojica smo se osjećali kao lovci na tornada. To je prošlo baš ispred nas tako da smo vidjeli grane kako lete i cijeli vrtlog se odvijao ispred nas, ali bili smo na sigurnoj udaljenosti. Svejedno sam gledao gdje bi potražio neki zakon u slučaju da krene u našem smjeru.
Srećom se na putanji pijavice nije našao automobil u vožnji, iako vjerojatno ni tada ne bi bilo težih posljedica, kaže Božarov:
Pijavica ovakve snage vjerojatno ne bi mogla podići automobili, ali predmete i objekte koji strše u vis može polomiti. Možemo je poistovjetiti s udarima orkanske bure koja može prevrtati automobile, pa i kamione, dakle to je opasna situacija. Sreća je da pijavica traje svega nekoliko minuta.
A što ubuduće učiniti u slučaju pojave pijavice?
Naravno što prije se skloniti na sigurno, izaći iz mora ako su u pitanju ribari , pomorci ili kupači ljeti, a za sve na kopno prva je asocijacija sve fotografirati, no to je opasna pojava i može naškoditi čovjeku. Najbolje bi se bilo skloniti u neki čvrsti, veći objekt koji je dovoljno snažan da izdrži takav vjetar.
