Božo Petrov obratio se saborskim zastupnicima MOST-a i članovima njegova Nacionalnog vijeća mailom koji je novoizabrani zastupnik Josip Katalinić objavio na Facebooku.
Mail Bože Petrova donosimo u cijelosti:
U izbornoj noći, svaka riječ tijekom govora postojala je s razlogom. Bio sam svjestan koji će pritisak biti na MOST i na članove MOST-a, jer nikad dosad se nije stvorila mogućnost u kojoj jedan potpuno drukčiji put, neovisan o kompletnoj isprepletenoj mreži, može utjecati na vođenje politike. Budući da smo potpuno van tog sustava u kojem su dosad postojala jasno utvrđena pravila igre u kojem se vrte milijarde i veze, ali ne na korist građana, bilo je jasno kao dan što će se događati.
Počeli su se koristiti mediji za pritisak na MOST, pa smo od SDP-ovog jaja odjednom postali ortodoksniji i pravaškiji od HČSP-a, baš onako kako to danas nekima odgovara kako bi nas usmjerili u jednosmjernu ulicu prema SDP-u… Nazivali su nas amaterima, diletantima, neodlučnima, a nakon toga i skupinom koja mijenja program. Vjerujem, iako nisam studirao političku povijest, da nitko u povijesti hrvatske politike nije u tako kratkom roku od 2h unutar izborne noći napravio veći zaokret u svom programu poput SDP-a ili HDZ-a. Odjednom su svi postali najglasniji pobornici reformi. Nemojte misliti da likujem ili da mi nije drago zbog toga. Građani su nam dali povjerenje da donesemo promjene. Mi smo samo njihovi glasnici i zbog toga svaku promjenu pozdravljam, tako i promjenu javnog političkog dijaloga. Nažalost, mnogo toga je još uvijek ostalo samo na političkom dijalogu kao predstavi za javnost. Iza kulisa odigrava se već davno dijagnosticirana patologija hrvatske politike.
U isto vrijeme dok dio medija provodi medijsku hajku na kompletan MOST, druge stranke zovu naše članove, traže sastanke, obećavaju brda i doline, u čemu zasad prednjači SDP, iako ni HDZ ne zaostaje previše. Iako je Drago Prgomet sam kriv što je odabrao put kojim je krenuo odmah nakon izbora, političku krivnju za taj pokušaj razbijanja MOST-a jednako mora snositi i Zoran Milanović. Svašta se u medijima moglo pročitati u tom trenutku, čak i napadi na MOST zbog tobože diktatorskog vođenja stranke, ali o Zoranu Milanoviću je možda postojala crtica. Govorimo o tajnom sastanku sadašnjeg premijera s istaknutim članom MOST-a u tom trenutku. Premijera, ne činovnika. Zanima me koja bi posljedica bila da se ovo dogodilo u zemljama, gdje ministri daju otkaz u trenutku kad se pokaže samo sumnja da su račun od 100 kn platili službenom karticom? Tad, kao i danas, nismo se dali isprovocirati, smirili smo se. Nismo prekinuli pregovore sa SDP-om, iako bi, da smo uistinu HDZ-ovo jaje, imali savršen alibi. Nikad nismo htjeli jednosmjernu ulicu. Ostali smo dosljedni sebi i onom što smo govorili tijekom kampanje i radili nakon izborne noći: reforme… niti sa SDP-om niti s HDZ-om, nego konsenzus… Rijetki su mediji koji su to pozdravili, već su se i dalje bavili preslagivanjem i optuživanjem čiji smo, govorom da smo heterogeni, da ćemo se raspasti.
Odmah nakon toga u javnosti krenuo je HRID… Optužbe njihovih članova da Nacionalno vijeće MOST-a nije transparentno, iako su upoznati da od izbora djeluje i odlučuje zajedničko tijelo NVM-a i saborskih zastupnika MOST-a (u čemu su sudjelovali). Svatko tko je upoznat s radom stranaka reći će da je to milijun puta više demokratski i od HDZ-a i SDP-a, gdje njihovi saborski zastupnici imaju pravo samo dignuti ruku za ono što centrala kaže. I da, famozno Nacionalno vijeće nastalo je na način da su u njemu uključeni ljudi koji su vjerovali da se ova promjena može dogoditi, koji su bili siti načina na koji se dosad vodila politika, kojima je bilo dosta i SDP-a i HDZ-a, a toj jezgri od samo par ljudi pridružili su se drugi nezavisni načelnici, gradonačelnici, vijećnici… Temeljeno je na kolegijalnosti i danoj riječi, na odluci većine, gdje je svatko jednak… Gdje se čuju samo argumenti, gdje su ljudi sa svojim stavom, koji ne trpe direktive, ali cijene jednakost.
Ljudi koje ne možete ucijeniti ili kupiti. Tko god je prišao MOST-u kroz Nacionalno vijeće ili kao saborski zastupnik, a da je pokušao nametnuti svoje mišljenje, a ne biti dio MOST-a, na kraju je našao različite, trivijalne razloge da ode, pokušavajući oprati njima obraz pred javnosti. Zapravo, poanta je bila u tome da se MOST ne može nadzirati, da u njemu Božo, Ivan ili bilo tko drugi nije osoba s kojom se dogovarate ili licitirate. I da, u trenutku kad osoba poput Stipe Petrine koja se navodno uvijek borila protiv formi i sustava, pokušava prokazati Nacionalno vijeće MOST-a kao neformalno tijelo bez akata kako bi pripremio odstupnicu, u meni se sve buni. MOST nije formular, akt. MOST je ideja, kolegijalnost, dana riječ. MOST je inicijativa s kojom smo prokrvarili da bi unijeli promjene. MOST je vojska volontera koji su dali sebe, ne traživši ništa. Je li ušao kukolj? Jest. Je li ga rješavamo? Ne. Ovakav sustav sam djeluje, sami odlaze.
I mogao bih mnogo toga u ovom trenutku reći. Mogao bih Stipi Petrini reći da je pred kampanju govorio da su svi isti, u zadnjih 10 dana svim izjavama ide u prilog samo jednoj strani. Mogao bih govoriti o njemu kao čovjeku koji je mene i Ivana Kovačića prije 15 dana uvjeravao da moramo ići sa SDP-om, bez bilo kakvih razgovora s HDZ-om. Mogao bih o njemu reći da je čovjek koji je govorio da mu je riječ sve, a u individualnim razgovorima s novinarima govori jedne stvari, dok nam se u mejlovima i u privatnim razgovorima kune u druge stvari. U trenutku kad ga predsjednica RH upita ima li išta protiv, ne govori ništa, da bi poslije bio general nakon bitke. I nije problem njegov s MOST-om ili sa mnom tih 5 minuta, nego ono što je čuo preko radija na zajedničkoj kavi netom poslije, odstupanja jednog člana manjine od Milorada Pupovca, i kad je u društvu komentirao: Uh, sad Milanoviću treba 10 MOST-ovaca, neće uspjeti… Srećom imam svjedoke. I nije stvar ima li Milanović ili Karamarko 10 MOST-ovaca. Poanta je da nema niti jedna niti druga strana 10 MOST-ovaca koji će se prodati ili ucijeniti. Mogao bih govoriti još puno toga. Povijest će na kraju pisati svoje stranice. Vrijeme će pokazati svoje.
O izdaji uvjerenja i birača dovoljno je rečeno tijekom izborne noći. Znam da nas ima dovoljno da ostanemo pri svojim riječima i da održimo obećanje.
Moramo ostati pri onome za što smo se od početka zalagali: reforme, niti SDP niti HDZ, već zajednička reformska vlada temeljena na konsenzusu. Građani neka po tome prate jesmo li na istom smjeru. Nadam se da na kraju nećemo svi mi biti taoci animoziteta par ljudi, manjka fotelja koje su zacrtali ili manjka sigurnosti u kojoj će morati odgovarati za ono što su zadnjih 15 dana obećali, a u zajedničkoj vladi neće imati opoziciju na koju će prebaciti odgovornost. Nadam se da će na kraju prevladati razum i odgovornost prema građanima Republike Hrvatske.
Samo da se ne zaboravi… Da objasnim što za mene osobno znači MOST, zbog čega sam podignuo glas… Samo sam htio napisati ono što je uistinu bilo sa Stipine strane. Želim da ostanemo na istom putu. Izdržite bez obzira koliko udarali. Ovo se neće zaboraviti.
Hvala Vam što ste svoj mir žrtvovali za tuđi nered 🙂
Pozdrav svima,
Božo
