„Lone star“ („Usamljena zvijezda“) nadimak je države Texas, a naša zvijezda Oliver Dragojević bio je sve samo ne usamljen. Nakon osmosatne vožnje od New Orleansa dočekali su ga razdragani članovi Hrvatskog Centra i „zarobili“. Ali doslovno! Naime, među domaćinima se našao i jedan obožavatelj, policajac porijeklom Hrvat i nije mogao odoljeti ne poigrati se sa lisicama. Nije bio problem naći volonterke koje su se „vezale“ za Olivera, pa makar bilo samo za fotografiranje. Sve su to uspomene kojima će se vračati brojna publika koja je odbrojavala sate do koncerta u petak uvečer u Houstonu u dvorani Stafford. U Hrvatskom domu se okupila tako razdragana ekipa pristigla iz Dallasa, Austina, a iz šest sati vožnje udaljenog Brownsvilla je stigao i David Byler, Slavonski Hrvat osme generacije. David je svećenik u luteranskoj crkvi i svojoj kongregaciji svaku nedjelju na kraju mise recitira stihove na pra-materinjem jeziku. Gospođa Barbara Leskovar Šimunić stigla je iz Buenos Airesa u Argenitini u posjetu kćeri koja živi u Houstonu. Tempirala je baš kad je Oliver tamo, došla u Centar i na besprijekornom hrvatskom jeziku uzbuđeno pričala sa svima, slikala se sa Oliverom i izjavila da joj nikada ništa u njenom životu nije pričinilo toliko zadovoljstvo. Oliver nije vjerovao da Barbara ne živi u Hrvatskoj od 1947. godine, kada su njeni preko Italije doselili u ovu daleku zemlju. „Ovakvi ljudi su najvrjednije što imamo. Zbog ljudi kao što je gospođa Barbara naša Hrvatska živi i izvan njenih granica. Sva moja putovanja po svijetu, ma koliko bila iscrpljujuća uvijek su mi takva inspiracija i uvijek se rado vračam, upravo zbog ovakvih iskrenih ljudi“, rekao je Oliver Dragojević. Koncert, kao i svaki prije protekao je u sjajnoj atmosferi, zborskom pjevanju sa Oliverom, plesom između redova, pljeskom i skandiranjem. Dva i pol sata projure prebrzo, ali publika ga je htjela još. Čak je i dvoransko osiguranje provelo više vremena unutra slušajući taktove koji su odzvanjali dvoranom, nego li ispred. Nakon koncerta stotinjak je ljudi strpljivo čekalo u redu svoga ljubimca kojima je potpisivao CD i slikao se za uspomenu. No, putovati se mora, i već ranom zorom hvata se avion za St. Louis.
