I dok su naši preblagdanski običaji spali na mahnito kupovanje poklona, kućenje kuće, kuhanje, spremanje spize i mnogo više nego nam je potrebno, neka mala mista naše Dalmacije čuvaju tradiciju na one stare, nezaboravljene i lipe običaje. Jedan od njih je kolenda, stari običaj obilaženja ulica, stanova i kuća i čestitanja blagdana pjesmom.
“U Visu, za razliku od Komiže, se kolendalo, ne kolendavalo, za Novu godinu i za Sveta tri kralja, a ne za Božić, kako je u nekim mjestima običaj, i tako je ostalo do dana današnjeg. Gotovo sva djeca koja su u grupama išla kolendat bi tu večer, na Staru godinu, sudjelovala na popodnevnoj misi zahvalnici, a iza toga bi se uputili od kuće do kuće prema Luci ili prema Kutu (predjeli na Visu), ovisno o tome gdje se trebaju vratiti kućama i pogledati šta su dobili na kolendanju.”- ispričala nam je Dobrila Cvitanović, predsjednica ogranka Matice hrvatske na Visu koja se s velikim žarom i guštom trudi sačuvat običaje otoka i prenijet ih mlađim generacijama.
“Kolendari bi stali ispred vrata i kroz pjesmu čestitali Novu godinu ili mlodo lito ukućanima, ali i onima koji su odsutni, riječima: I onomu koga nema ovdje, na dobro mu mlodo lito dojde. Počinjalo se kolendat sa: Priko cila grada prošli, na poštena vrata došli. Imali bi na papiru imena svih koji žive u kući pa bi najbrajali od prvog, najstarijeg domaćina pa nadalje i pozdravljali pjesmom. Domaćin bi ih tada uveo u kuću, zajedno bi pogledali okićen bor i počastili se pečenim paršuratama, odnosno fritulama koje su se na taj dan pripremale. Kolendari su u vrećicu dobijali ponekad bombone, a najčešće bajame, naranče, smokve, jabuke i sve ono domaće što bi se našlo u kući. Rijetko kad davao se novac, za razliku od danas, kad djeca isto idu kolendat, istu pjesmu pjevaju, ali im je najbitnije koliko pri tome novaca dobiju.”
