U srijedu ujutro je iz Ancone u Split uplovio brod Marko Polo. Dio putnika se vratio u Italiju, dio je u karanteni, a ostali su u samoizolaciji. Jedan od njih je i Joško. Ispričao nam je kako je sve to izgledalo i kako je biti u samoizolaciji.
Ja sam prva grupa od dvanaestorice koja je izašla iz broda. Tu su bile 4 sanitarne inspektorice i policajci. Mi smo došli pod nadstrešnicu na carinski gat. Čekali smo vani. Taj postupak je trajao više od 45, 50 minuta jer smo mi bili prvi. To je bio jedan užasan, užasan način. Nepripremljen. I moram javno kazati da nas nitko ali baš nitko nije niti pitao kako se osjećamo. Nitko nas nije upitao osjećamo li kakve tegobe, nitko nam nije izmjerio temperaturu, nitko nas nije dotaknuo. Uzeli su nam te upitnike i osobne i to je to. Dobili smo naputak da mjerimo temperaturu i 2 puta dnevno se javljamo Epidemiološkom centru. Ja sam napustio brod negdje u 10 sati ujutro i vratio se kući u samoizolaciju. Odmah sam izmjerio temperaturu i zvao sam Epidemiološki centar ali nitko mi se nije javio na telefon koji smo dobili u rješenju. Sutra dan tek, u 9 sati, sam dobio epidemiologinju u zavodu i onda mi je ona doslovno zahvalila što sam nazvao i rekla da trenutno imaju samo taj jedan raspoloživi mobitel i rekla mi je da budem ljubazan i slikam to rješenje i da joj ga pošaljem na WhatsApp, ako ga imam. Ja sam ostao zatečen, vjerujte mi. Nisam mogao vjerovati da je prošlo 25 sati a da sustav nije ažuriran. Nije uopće bilo uneseno u sustav. A što se tiče same samoizolacije, jako je teško. U kući ste među svojima praktički, a niste među svojima. Možete zamisliti kakav je to osjećaj. Užasno je. Osjećate se izolirano, udaljeno, stigmatizirano. Nemate komunikacije one prave, ljudske, koja bi vam sad bila najpotrebnija. Predugo mi traje dan a noć je još duža. U tih 5 kvadrata u sobici imam kupatilo i posebni sanitarni čvor. Ja koristim samo malo kupatilo. Nisam u doticaju ni s kim i onda je to prava vječnost. Na mobitelu ste, čitate portale i eto. Dosada živa. Ograničeni ste u prostoru. Tri koraka naprijed, tri koraka nazad. Imate plafon ispred sebe i četiri zida oko sebe. Hranu mi supruga pripremi i ostavi. Ja pojedem sam. I eto. Ne smijete biti u zajedničkoj prostoriji ni s kim. Ni blizu. Jako je teško.
Apeliramo na sve koji se nalaze ili se budu nalazili u samoizolaciji da se ponašaju odgovorno i savjesno i da ozbiljno to shvate radi sebe ali i svojih najbližih.
