Kako izgleda život sa strahom, kako je kad te odbaci vlastita obitelj ispričat će nam Šibenčanin sa zagrebačkom adresom Hrvoje Vukov.
Što vas je potaklo da otvoreno govorite o svojoj homoseksualnosti?
„Kad sam spoznao da sam homoseksualac bilo mi je sasvim logično i sasvim normalno da to priznam sam sebi, a onda i okolini. Prije tog nekakvog čina izlaska iz ormara, odnosno samootkrivanja, život se odvija u laži u smislu to je ono što frustrira, to je ono gdje ti ne možeš biti svoj, gdje se opterećuješ što će ti tko reći…“
U kakvom ste odnosu s obitelji?
„Trenutno ne komuniciram s obitelji. To je jedna vrlo napeta situacija. Ja ih donekle mogu razumjeti jer žive u okolini koja je takva kakva je. To je mala sredina, poprilično zatvorena. S druge strane, ja nemam s tim problem. Kako god anđele ne čine krila tako zapravo niti obitelj ne čine krvna zrnca. Tu je puno drugih ljudi koji su podrška i koji zapravo onda počinju činiti obitelj neovisno o tom krvnom srodstvu.“
Što vas najviše smeta?
„Naši ortodoksni Kršćani koji valjda u svojoj dobroj namjeri idu preobraćati nas pedere, kako ja to volim reći. Meni je najneugodnije, ono što me zaista smeta, su nekakve silne poruke gdje se meni ide tumačiti kako je homoseksualnost bolest, kako mi je potrebno izlječenje, kako mene Bog voli..kao da mi žele reći da sam ja glup i da ja sa svojih 25 godina ne mogu sam promisliti o sebi i o tome da ja tu nemam izbor.“
Osnovali ste i udrugu „Boje i promjene“ čiji je prvi projekt „Stop etiketiranju“ u koji su se uključile mnoge poznate osobe!
„Mi zapravo želimo ugraditi uključivost prema svima i na neki način mi je želja prestati govoriti isključivo o pravima LGBT osoba i početi govoriti o društvenoj odgovornosti koju mi imamo jer uvijek volim istaknuti da ne postoje dva svijeta, oni i mi, pederi i straight ljudi. Postoji jedan svijet, a naša seksualnost je nešto što je na kraju krajeva sama naša privatna stvar.“
Na kraju, Hrvoje kako ste vi? Kako je biti u vašoj koži?
„Ja sam zapravo sretan što sam gay u smislu što znam tko sam, što sam, kamo idem i nemam nikakvu društvenu frustraciju zbog toga što to jesam.“
Hvala Hrvoju što je podijelio svoju priču s nama. Potrebna je hrabrost ovako iskreno i otvoreno govoriti o svojoj intimi i privatnosti bez obzira s koje strane duge se nalazili.
https://www.facebook.com/pages/Boje-i-Promjene/1823243247901306?fref=nf
