Na današnji dan prije 70. godina rođena je najbolja hrvatska plivačica svih vremena Đurđica Bjedov.
Plivačku karijeru započela je u splitskom POŠK-u, čija je članica bila do 1962. godine, zatim je plivala za Mornar od 1962. do 1971. godine, dok je reprezentativka Jugoslavije bila od 1964. do 1971. „Đuka nacionale“ zapanjila je te 1968. godine svijet
Na Olimpijskim igrama u Meksiku osvojila je zlato i srebro. Zlato na 100 metara prsno u vremenu 1.15,8, a srebro na 200 metara prsno s 2.46, 4. Slika koja je ljudima s ovih prostora ostala u srcu jest trenutak osvajanja zlata na 100 metara. Dolazak na cilj, okretanje prema reporterskim tribinama, odmahivanje rukom na oduševljenje Mladena Delića: „Ko? Ja? Ne, ja nisam pobijedila…“
„Kad sad promislim“ – kaže Đurđica, „ništa nije čudno ni bizarno bilo u toj gesti. Jednostavno, reagirala sam spontano, ljudski, na vjerujući da sam ipak uspjela.“ Ipak, uspjela? Nekima će možda zvučati presmiono. Svima onima koji su je ispraćali bez razmišljanja o medalji. „Oduvijek sam bila veliki sanjar, voljela sam živjeti u svom svijetu mašte i nadanja. A u njima je bila slika jedne male djevojke koje se penje na postolje. Valjda je to normalno za sportaša? Olimpijska medalja jest nešto najvrijednije što se može zbiti u karijeri…“– kaže Đurđica.
“Nevjerojatno sam željela plivati, nadmetati se s boljim od sebe. To me ispunjavalo izazovom, nadahnjivalo. I, inače u životu sam takva. Kad sam vidjela majmuna kako kliže i sama sam kupila klizaljke i pojurila na ledu. Kad sam vidjela djecu da se penju na najviše vrhunce planine, i ja sam morala biti tamo. Nikad ne odustati, boriti se do kraja. To me naučio otac, to je uvijek ostalo u meni.“– kaže Đurđica Bjedov.
To je bila iskrena ispovijest Đurđice Bjedov, jedne od najvećih hrvatskih sportašica u povijesti, Splićanke koja je te 1968. godine zadivila svijet. Te godine dodijeljena joj je i Nagrada grada Splita, a proglašena je i najboljom sportašicom u Jugoslaviji, Hrvatskoj i Dalmaciji, u izboru više redakcija i saveza. Doček na splitskoj Rivi bio je više nego fantastičan. Stotinu tisuća stanovnika „najsportskijeg grada na svitu“ došli su podijeliti radost sa svojom Đukom, iskazati emocije kakve samo ovaj naš grad zna iskazati.
Reprezentativka Jugoslavije bila je 46 puta. Sudionica je prvenstva Europe 1966. u Utrechu i 1970. u Barceloni. Prvakinja Jugoslavije bila je 35 puta, a državna rekorderka 19 puta. Godine 1987. primljena je u američkoj Floridi u plivački Hall of Fame (svjetsku Plivačku kuću slave), a od 2007. godine članica je Kuće slave splitskog športa. Godine 2003. dodijeljena joj je Medalja grada Splita. Dobila je 2009. godine Trofej Splitskog saveza športova Fabjan Kaliterna, a 2013. Državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a istu Nagradu samo za životno djelo dobila je 2015.
