Slavonska je jabuka neobrana. Ne zato što nema koga da je bere, već zato što nema računice.
Uz ne fer tržišne uvjete, našem voću cijenu ruši i nedostatak skladišta i hladnjača. Od tri proizvedene jabuke samo će jedna završiti u hladnjači, dvije će domaći proizvođači morati prodati pošto-poto. Proizvođače, između ostalog muči kroničan nedostatak smještajnih kapaciteta.
Predsjednik klastera Slavonska jabuka Stjepan Zorić nam je kazao: Cijena naših jabuka u maloprodaji u odnosu na našu prodajnu cijenu je od osam do deset puta veća, za drugu klasu jabuka. Mi smo za nju dobivali od 80 do 90 lipa, a u trgovini je druga klasa jabuka sedam do osam kuna. Mi smo za prvu klasu jabuka jedva uspjeli dobiti kunu i pol, a ta prva klasa se u trgovačkim centrima i u maloprodajnim objektima prodaje od osam do deset kuna. Normalno da u takvim okolnostima ta proizvodnja nije održiva. Takav sustav trženja ide prema tome da se proizvodnja uništava..i tragom toga se i dogodila situacija da ove godine veliki dio voćara u Slavoniji jednostavno nije htio brati jabuke. Skuplje je bilo branje nego što se u startu moglo dobiti od vele-trgovaca.
Proizvoditi znamo, još samo da naučimo i cijeniti domaći proizvod!
Jedan paradoks. Prije smo uspjeli prodati jabuku u Dubai, Saudijsku Arabiju i Egipat nego što smo uspjeli prodati na svom tržištu, a to su u prvom redu naše škole, naša vojska, hoteli, javne ustanove. To nitko ne razumije. Hrvatska vojska kupuje grah u Kini, jabuke u Italiji, mrkvu u Austriji..pa to je smiješno. Imamo dvije klimatske zone, mediteransku i kontinentalnu. Možemo proizvoditi sve osim banana i nekakvog egzotičnog voća..i ne samo da možemo proizvoditi već biti i konkurentni u toj proizvodnji, kaže nam Stjepan Zorić.
U Italiji je jedan hektar jabučnjaka otvorio pet radnih mjesta.
Naše jabuke ostadoše neobrane!
