Ako ste u zadnje vrijeme šetali po Marjanu možda se primijetili kako nigdje nema malih ptica. Ni traga grdelinima, vrdunima i drugim pticama pjevicama.
Uglavnom, Marjanom grakću vrane i galebovi. Nazvali smo prvog čovjeka splitskog Prirodoslovnog muzeja, Nediljka Ževrnju, i doznali zanimljivu priču: Potkraj 90-tih uz suglasnost ministarstva, tada uprave za zaštitu prirode, lovile su se ptice pjevice po Zagori, od češljugara do vrduna, u nadi da bi se vratile na Marjan. Znači, držane su najmanje šest mjeseci gore kod nas u zoo vrtu, u zatvorenom prostoru i nakon tih šest,sedam mjeseci ptice su puštene po Marjanu.
Pa gdje su nestale te male ptice pitali smo gospodina Ževrnju: Problem, pogotovo zadnje dvije tri godine je povećanje broja kuna. U to vrijeme, to sam osobno primijetio, bilo je dosta sova ušara, dosta vrana i dosta vjeverica. Pretpostavljam da je dobar dio tih ptica stradao od strane predatora.
Dakle, krajem devedesetih bilo ih je pušteno određeni broj u park šumu, no vremenom su se pojavili predatori. Za pojašnjenje zamolili smo i ornitologa Guida Piasevolia: Svaka vrsta ovisi o staništu, a kako se ono mijenja, kako se uvjeti mijenjaju tako se mijenja i broj ptica. Ovisi, ako raste šuma bit će onih vrsta koje su šumske, a onih koji više vole čistinu bit će manje. To je tako priroda namjestila. To što je netko pustio određeni broj grdelina i sličnih vrsta, ako nemaju uvjeta tu, otići će, neće ostati!
No, činjenica da predatora koji ovdje nemaju svog prirodnog neprijatelja ima sve više i više: Vrana i galebova ima sve više i to ne samo na Marjanu jer im uvjeti odgovaraju. Znači, prilagođeni su na ljude, hrane se smećem kojeg ima puno i sve više. Kad ne bi imali tih izvora hrane vjerojatno bi ih bilo manje, a ovih drugih više. Grdelini bi trebali imati malo čistina, livada jer ako im je sama šuma, to njima opet nije idealno.
Zar ne postoji nikakvo rješenje da vratimo ptice pjevice na Marjan?
Možda bi trebalo na drugi način upravljati samim Marjanom, da vegetacija bude raznolikija, da bude više čistina. To se više odnosi na južni dio Marjana koji je i privatni i pod nekim poljoprivrednim kulturama, a gdje nisu kulture, to je opet zaraslo, u bor i slično. Nema tu nekog recepta. Jednostavno su se vremena promijenila. Ekološki uvjeti su drugačiji, a zakonski da se regulira ubijanje galebova i vrana naravno ne dolazi u obzir, zaključio je ornitolog Guido Piasevoli.
Očito se priroda pobrinula da predatori preuzmu svijet. Kako u životinjskom, tako i u ljudskom staništu.
