Iako je na svom drugom albumu Novi dan iz 2007. Jelena Radan kao autorica sudjelovala na pjesmama, „Kad Nas Ne Bude“ je nakon dugo vremena prva pjesma na kojoj potpisuje glazbu i tekst, a koja je svoju praizvedbu doživjela na ovogodišnjim Večerima šansone u Šibeniku, 20. kolovoza.
Tada je, nakon dojmljive izvedbe nagrađene pljeskom tijekom izvođenja, počašćena 2. nagradom publike, te onom ocjenjivačkog žirija za najbolju interpretaciju te večeri.
Iako se Jelena puno prije voli izraziti kroz prozu, na ovoj pjesmi se usudila lirski popričati sama sa sobom – naime, njoj samoj je teško prihvatiti činjenicu da ljudi odlaze… i da se ne vraćaju… da nestajemo i prolazimo… Pomirenje s prolaznošću života i uopće pojmiti trajanje kao faktor u životu je nešto što je mori, ali i što polako prihvaća… „Na dane…“ kako voli reći sama Jelena. „Ponekad imam snage othrvati se slabostima i uživati u radostima, a ponekad i ne…“ aludira tako na stihove s kojima završava pjesmu: Sitne radosti kao slabosti uvijek prevagnu…
Zahvalnost prema postojanju i šansi dokazuje se kroz puno sitnih dinamika kroz dan, pa onda i kroz cijeli život, ali ne možemo se uvijek izmaknuti i obuhvatiti nas cijele… Pjesma opisuje i dubok odnos s voljenom osobom koja „daje dah“ kad nam ga ponestane u onim ključnim trenucima kad bol sustiže…
Kao i na posljednjem albumu Voyage, Jelena i na ovoj pjesmi surađuje s producentom i aranžerom Edijem Cukerićem, ali i s novim glazbenim prijateljem, Konradom Mulvajom, također upletenim u aranžman i programiranje (Montažstroj, Sara Renar…)
Na Jelenin poziv odazvao se i Luka Žužić, trombonist Jazz orkestra HRT-a, koji je odsvirao i klavirske dionice, te Tomi Novak, gitarist u Jeleninom bendu. Trombon je zapravo odredio zvuk pjesme uz ritmiku marša na dobošu i tako nas uveo u mantrastu, ali dostojanstvenu, čak i svečanu atmosferu koja se gradi kroz pjesmu do samog kraja.
Obzirom da je Jelenina intimna namjera bila uhvatiti bar na tih par minuta atmosferu pomalo hladne ljetne noći tamo negdje na norveškom nebu, pozvala je da joj se pridruže i djevojčice iz Pjevačkog studija Mozartine iz Zagreba, jer je imala viziju djevojačkih glasova kojima bi vokalno obojala instrumentalni dio pjesme i dodala još malo svijetle i nenametljive, a mistične boje.
Krajem kolovoza video spot se za pjesmu „Kad Nas Ne Bude“, u režiji osebujnih Dina Topolnjaka i Borisa Sekulića, snimao na području Đurđevački peski i Kloštarski (Kalinovački) Pijesci (Natura 2000) na području Koprivničko-križevačke županije, te u Zagrebu na Mirogoju i Cmroku… Direktor fotografije je izvrsni Filip Tot, a za iznimnu montažu je zaslužna Maida Srabović, dok je za pomoć u vidu vizualnog efekta uskočio Vedran Štefan. Svi su oni dio ekipe koja uspješno zajedno surađuje nekoliko godina, a na ovom spotu su pokazali zavidnu predanost. Stilistica je dražesna Ljupka Tanevska, za šminku su zaslužne Antonia Šiljić i Petra Sever, a za frizuru frizerski salon Mandala. U organizaciji je sudjelovao i pomogao Art Travel.
Ekipi su se pridružili i neobično talentirani mali akteri, plesačice iz Plesnog studija Korak iz Čakovca: Nora Mesarić, Klara Tot i Nikolina Martinec pod koreografskom palicom Virne Hošnjak, mali svirači Ivona Topolnjak na trombonu (inače svira klarinet), Niko Vidović na dobošu, i najstariji među njima Filip Jengić. Kako bi sve generacije pjesme o prolaznosti bile zadovoljene, pomogla je i baka, Kristina Kozar. Svesrdno su priskočili u pomoć Marinko Topolnjak i Marko Topolnjak iz Nedelišća.
I kako sam Dino, jedan od režisera kaže o ideji spota za pjesmu „Kad Nas Ne Bude“: U maršu i igri, ovaj video spot spaja dva svijeta, onaj u kojem živimo i kojim prolazimo, idemo svojim putevima, hodamo jedni kraj drugih; i onaj koji ne poznajemo, koji makar naslućujemo – život s nekom drugom djecom, odraslima i bakama…
