U prvom smo tjednu škole te znamo da će i ove godine mnogi roditelji imati isti scenarij: „Maaamaa, dobio sam asa iz zalaganja jer me profesor ne voli“ ili „ja ne mogu dobiti peticu jer me učitelj uzeo na zub“, i tako dalje!
Primjera je bezbroj! Što učiniti u tom trenutku? Zaštititi dijete ili vjerovati školi?
Sociolog Bruno Šimleša je za Radio Dalmaciju kazao: Meni je jasno da svaki roditelj želi zaštiti svoje dijete i da roditelji žele vjerovati da je njihovo dijete besprijekorni anđeo koje zaslužuje sve petice, sve blagoslove i sve najljepše stvari ovoga svijeta ali to realno nije tako. Mislim da je odgovornost nas roditelja da vidimo dijete kako jest, a ne kako mi želimo da ono bude. Ni jedno dijete kao ni jedan roditelj nije besprijekoran.
Iako mislimo da samo štitimo svoje dijete, četo je rezultat upravo suprotan.
Dijete onda ima problema s okolinom zato što roditelji imaju problema sa samim sobom odnosno s percepcijom svoga djeteta. Mislim da je u redu da djeca, kako odrastaju, preuzimaju sve više i više odgovornosti za svoja djela i postupke jer im tako pomažemo. Kratkoročno na neki način nas neće baš voljeti kada dobiju neke sankcije ali dugoročno im pomažemo ako znaju da postoje određene granice i da postoji odgovornost za ono što rade, kaže Bruno Šimleša.
Kako bi se onda roditelj trebao ponijeti u toj situaciji? Otići u školu po „drugu stranu priče“ ?
Svakako je dobro otići u školu. Ja sam prije nekoliko dana bio u kontaktu s drugim roditeljem koji je bio uvjeren da je njegovo dijete besprijekorni anđeo iako su objektivno postojali pokazatelji da baš i nije. Ako je roditelj, figurativno naravno, zaljubljen u svoje dijete, on može razgovarati i s učiteljicom i s ravnateljem i s pedagoginjom ali će najčešće čuti samo ono što žele, zaključio je sociolog Bruno Šimleša.
