Rektor zagrebačkog Sveučilišta , Damir Boras predložio je mandataru nove vlade, Tihomiru Oreškoviću, ali i novom ministru znanosti i obrazovanja, da se u osnovne škole vrati učenje ćirilice, koja je iz nastave nestala početkom devedesetih.
Ideja o vraćanju ćirilice u osnovne škole nema političke konotacije, tvrdi Boras, a o tome se na Sveučilištu, u kontekstu problema nastalih s postavljanjem dvojezičnih ploča u Vukovaru, već dulje vrijeme raspravlja:
Ne treba od toga raditi političke konotacije, dakle treba ćirilicu uzeti činjenično, ona je hrvatsko pismo. Ona je naravno i srpsko pismo,ona je pismo i drugih naroda, dakle ne treba od toga praviti velike tenzije. Upravo učenjem ćirilice u školi ona će postati jedna obična činjenica i tenzija više neće biti.
Budući SDP-ov saborski zastupnik, Arsen Bauk podržava tu ideju, no podsjetio je kako uvođenju dvojezičnosti nije pomogao ni Zakon kojeg je još 2002. godine donio Sabor:
Mislim da je rektor Boras pametan čovjek, samo da se sada izložio mogućnosti da ga protivnici ćirilice proglase četnikom, ali mislim da to ipak neće doživjeti .Tu ideju podržavam, mislim da nije bilo dobro izbacivati učenje tog pisma iz škola, ali bila su takva vremena. To će možda pomoći smanjivanju tenzija, ali mislim da je osnovni cilj da ljudi nauče nešto više.
O tome se još treba raspravljati , rekao je čelnik HDZ -a , Tomislav Karamarko:
A ne znam, svi skupa moramo vidjeti što nam to donosi. Fakultativno sigurno da, ali kao obaveza sigurno ne.
Tko voli neka izvoli, slaže se HDZ-ov saborski zastupnik, Petar Škorić koji se pita zar nije , usprkos činjenici da je recimo Poljički statut pisan hrvatskom ćirilicom, danas potrebnije učiti arapski ili kineski jezik:
Smatram da možemo razgovarati o tome da se ćirilica koristi u onim sredinama gdje imamo zadovoljavajući broj pripadnika nacionalne manjine, kao što se talijanski uči u Istri, a mislim da je nepotrebno da se na političkoj razini o tome raspravlja.
Predsjednika udruge splitskih osnovnoškolskih ravnatelja, Vladu Draguna muči nešto drugo:
Tko je taj koji je kompetentan, koji može predavati u osnovnoj školi,a da zna ćirilicu i glagoljicu.Imam 58 godina, učio sam ćirilicu, ali moram priznati da sam je zaboravio, dakle koji su to ljudi i gdje se školuju ti ljudi koji bi kao profesori mogli predavati ta pisma i koji bi sada započeli predavati.
Nastavni planovi i programi su prenatrpani, tvrdi Dragun, čak i informatika koja bi u današnje doba trebao biti redovan predmet, ostavljena je na izbor učenicima.
Ako će se ćirilica učiti u školama, neka bude izborni predmet , slažu se i Splićani:
Ja osobno, a sebe smatram građankom svijeta ,nemam ništa protiv ćirilice, pogledajte koje veličine svjetske koriste ćirilicu, pa ja to ne povezujem uopće sa Srbima, zašto ne od viška glava ne boli, rekla nam je jedna Splićanka, dok je druga istaknula kako je ćirilica starohrvatsko pismo, a druga je stvar što smo bili u ratu i ljudi je obično percipiraju kao pismo Srba. Pretpostavljam da će to struka odlučiti.
Drugi su pak zatražili da se u škole uvede hrvatska glagoljica koja je zapostavljena, a dvije mlađe Splićanke su nam rekle:
Ne koristi se više u hrvatskom jeziku, pa je onda nije potrebno učiti. Eventualno da se uvede za nacionalne manjine da to bude obavezan predmet.Poštujem svakoga i smatram da svima treba dati svoja prava, ali trebamo se sjetiti gdje živimo i šta je ova zemlja prošla. Izborni zašto ne, tko želi neka izvoli.
Zagrebački rektor nije razradio svoju ideju, a “loptica” je na Ministarstvu znanosti i obrazovanja koje jedino može donijeti takvu odluku i riješiti problem nedostajućeg kadra.
