Prošle su dvije godine od smrti Trogirskog slavuja – Vinka Coce!
Trogirskog tenora mnogi su doživljavali kao nekog svog, sebi bliskog, nekog tko razumije što im je važno i što čini njihov identitet, konačno i sam Coce je uvijek isticao da je on jedan od običnih, malih ljudi. Nije stremio statusu zvijezde i takvo što ga uopće nije zanimalo. Pamtimo ga i zapravo teško se mirimo s tim da ga više nema, supruga Janja pogotovo: Ja ga još uvijek očekujem kao da će sad doći. Toliko su sve slike žive i idem stalno na groblje. Bila sam jučer, idem i danas. Danas je točno dvije godine. Živim kako živim i nadam se boljem sutra, ali ne ide bez njega.
Skromna kao i Vinko, Janja kaže da ne očekuje da mu se netko oduži za sve što je napravio za života: Toliko je toga ostavio iza sebe da ga se svi možemo sjećati. Ne gledam da mu se netko oduži, zapravo, odužuju se ljudi . Svaki put kad dođem na groblje nađem nešto drugo, anđele ili cvijeće…
Brojni obožavatelji iz svih krajeva tijekom cijele godine dolaze se pokloniti na Vinkov grob, kojeg i nije baš tako lako naći, pa nerijetko Janja odvede ljude do mjesta gdje počiva čovjek koji je obilježio hrvatsku glazbenu scenu i za sobom ostavio mnoge lijepe pjesme u kojima je opjevao svoju Dalmaciju. Za kraj Janja kaže: Živim od uspomena i što da vam kažem? Svaki put kad ga vidim na televiziji imam osjećaj da će brzo doći kući. Ali drugi dan je isti… Kažu da vrijeme liječi rane, ali ne može to izliječiti. Mi smo skoro 40 godina bili zajedno.
Ništa se ne može mjeriti s gubitkom voljene osobe, ali kako kaže Janja, Vinko Coce će živjeti dok god traju uspomene na njega, dok god budemo pjevali njegove pjesme . .
Zaista, kao da je sve još jučer bilo! Prisjećamo se šoka kad smo čuli da je partija veliki čovik, da je utihnuo anđeoski tenor našeg Vinka. Trogirski slavuj, kako ga od milja zovu, svoju je karijeru započeo 90-tih u zabavnoj glazbi, a uz njegove pjesme, kako onda tako i danas, živimo Dalmaciju, jer je upravo ona bila njegov prepoznatljivi timbar, način života u stihovima i glazbi.
Još uvijek mi nije jasno da te nema već dvije godine među nama, dragi moj Brate, napisao je na svom Facebook profilu Vinkov brat Duje: Tako se osjećam, da mi nije još sve skupa jasno, da ga nema, da kad čuješ auto kako ulazi u dvor da misliš, evo ga. Tako da ovi dani su u mom životu najgori, naročito ove dvije protekle godine. On je bio je jedna naša vertikala u obitelji i ostao je to. On je umra ali za nas on vječno živi i tako će ostati.
Nakon Vinkove smrti njegovi obožavatelji, a to je cijela Dalmacija, pa i šire, je izrazila želju da se na neki način Coci oda neka trajna počast. Pitali smo Duju, je li se po tom pitanju išta napravilo: Nažalost, nisu ništa. Bilo je govora i o bisti, bilo je govora i o ulici, bilo je govora o puno toga ali ništa se još nije ostvarilo niti je netko nešto poduzimao osim mene ali ja ne mogu sam tu ništa napraviti jer jedno ti govore kad su s tobom, a drugo govore kad tebe nema, drugačije se ponašaju.
Osjetili smo u Dujinom glasu osim tuge i razočarenje: Gledajući općenito, on je i za Hajduka učinio puno. Mogli bi se bar sjetiti na ove godišnjice. Nemojte me krivo razumjeti, ali, lipa rič i željezna vrata otvara, naročito legendi. On je stvarno legenda i ostat će za nas, a 100 ljudi, 100 ćudi, u svakome žitu imam kukolja, tako je to. Za nas će on uvijek ostati legenda, za vijeke vjekova!
Nije lako svladati emocije, osobito kad je čovjek emotivno ranjen, a mi ćemo u budućnosti i kad smo ranjeni i kad smo veseli slušate pisme koje dušu liče, jer takvu pozitivnu energiju smo jedino i dobivali upravo kroz melodije koje nam je Vinko ostavio u nasljeđe.
Počivao u miru!
