Nazvali smo Josipu i malo se našalili kad se telefonska veza uspostavila pa je upitali je’l TU, a ona se samo slatko nasmijala.
Pri snimanju pjesme surađivala je sa Sašom Antićem iz TBF-a, ujedno ikoautorom teksta, Srđanom Sekulovićem Skansijem koji potpisuje glazbu, aranžman i produkciju te Marom Marketom, koji je bio zadužen za klavijature, gudače i sample-ove.
Zanimala nas je Josipina prva reakcija kad joj je Skansi poslao pjesmu?
„Pjesma u prvom obliku nije bila posložena, a i sam Srđan mi je priznao da je to poslao, tek onako, bez veze jer je samo mislio da ja to pjevam. ‘Ja to ne bi nikom drugom dao’ rekao mi je i to mi je bilo tako slatko. Kad sam čula pjesmu, rekla sam da je jako lijepa i da treba raditi na njoj, znate ono, kad čuješ pjesmu pa vidiš da zaslužuje pažnju i rad“, kazala je Josipa.
Pitali smo Josipu ima li kakva predviđanja vezana uz prijem pjesme kod slušatelja, a ona nam je odgovorila: „Ne mogu predvidjeti, nisam nikada ni predviđala. Pjesma je jako lijepa, jako mi se sviđa. Kad smo je radili imali smo razgovor u smislu ‘pa jako je kratka’. E, pa nije kratka, traje oko četiri i pol minute, a meni djeluje kratko. Znači, ona prođe i traži i traži još. Mislim da je to jedan važan podatak. Apsolutno stojim iza onoga što smo napravili, vjerovala sam u ljude koji su bili oko mene, u Skansija u Sašu, u Maru…Znate, sad mi netko može reći da je to divno ili mi može reći da je to grozno, ali ja to više savršeno ne primam. Važno da se ta pjesma sada pošalje, a tko ju prepozna, ja ću mu biti zahvalna.“
