830 kuna dječjeg doplatka, roditeljima osoba s invaliditetom starijih od 27 godina ne znači puno. Tek tri tretmana rehabilitacije koja im mogu mjesečno priuštiti. I to samo ako su počeli primati dječji doplatak prije 1. siječnja 2002. godine.
Ako nisu, a skrbe o osobi s invaliditetom starijom od 27 godina, neće ga dobiti bez obzira što se radi o osobama sličnog teškog zdravstvenog stanja.
Državi i institucijama „puna su usta“ jednakosti i borbe protiv svih oblika diskriminacije, a čak i među osobama s invaliditetom, koje se ponekad nalaze na margini, imamo one koje imaju manja prava od drugih sebi sličnih.
Na to upozorava građanska inicijativa „Pomozimo djeci s invaliditetom“ koja traži izmjenu i dopunu „Zakona o doplatku za djecu“:
{mp3}Reportaze/diskriminacija_osoba_s_invaliditetom_vesela_prancic1{/mp3}
Međutim, novca ima, tvrdi Vesela Prančić iz „inicijative“. Čak 30 milijuna kuna viška kojeg je u Ministarstvu socijalne politike i mladih za prošlu godinu pronašla državna revizija.
{mp3}Reportaze/diskriminacija_osoba_s_invaliditetom_vesela_prancic2{/mp3}
Obratili su se i hrvatskim europarlamentarcima, a od većine, osim rijetkih koji su se potrudili usporediti europsku praksu i hrvatsku stvarnost, nisu dobili odgovor:
{mp3}Reportaze/diskriminacija_osoba_s_invaliditetom_vesela_prancic3{/mp3}
U Danskoj invalidi, ovisno o stupnju tjelesnog oštećenja, od rođenja dobivaju sva prava. Tamo osobe s invaliditetom ne ovise o financijskim davanjima države, jer im je ona riješila i rehabilitaciju, školovanje i posao:
{mp3}Reportaze/diskriminacija_osoba_s_invaliditetom_vesela_prancic4{/mp3}
Kad bi Hrvatska, barem u tome bila poput Danske, slažu se roditelji, 830 kuna uvećanog dječjeg doplatka ne bi ni bilo potrebno.
