Petodnevnim istraživanjem prošlog tjedna nastavio se kompleksan projekt „Imotske modre vode“. Ovaj put ekspedicija je obuhvatila istraživanja većeg broja krških jezera, krških izvora i drugih hidroloških pojava Imotske krajine.
Sustavna istraživanja započela su 2017. godine, a ove godine sve aktivnosti se odvijaju pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Imota, Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, te Hrvatske turističke zajednice.Voditelj ove ekspedicije bio je mr. Roman Ozimec, a u organizacijskom odboru su Dušan Jelić, Luka Kolovrat, Petra Kovač Konrad, Ante Kukavica, Josip Marković, Perica Tucak i Ines Vuković.
Tijekom ove ekspedicije provedena je bazna geomorfološka i hidrološka te ekološka i biološka istraživanja Imotskih jezera.
Na terenskom istraživanju sudjelovalo je ukupno 18 istraživača iz 3 države: Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Crna gora, dok kabinetski tim od ukupno 11 istraživača, uz Hrvatske, dodatno čine znanstvenici iz Slovačke i Slovenije.
Na terenskom dijelu Ekspedicije sudjelovala su 3 osnovna tima, tehnički, speleoronilački i biološki sa sljedećim članovima:
Tehnički terenski tim činili su: BARJAKOVIĆ Miran, BASARA Damir, GALIĆ Alen, JUKIĆ Branimir, KUKAVICA Ante, ŠUMANOVIĆ Miro.
Speleoronilački tim činili su: dr.sc. Petra Kovač Konrad, Tomislav Flajpan, Gordan Polić, dr.sc. Dušan Jelić, Jure Šarić.
Biološki terenski tim činili su: CRNAC Tamara, CUKROV Marijana, CUKROV Neven, CUKROV Gustav, KOVAČEVIĆ Aleksandar, OZIMEC Roman, VUKOVIĆ Ines.
Terenskom istraživanju prethodila je izrada Plana istraživanja, a istraživanje lokacija u kojima je proveden terenski dio Ekspedicije organiziran je i proveden na slijedeći način:
Lokacije u kojima je vršeno ronjenje, provedene izmjere te je provedeno biološko-ekološko istraživanje pri čemu se prikupljao biološki materijal ronjenjem, bile su: Dva Oka, Izvor Suvaje, Prološko blato (jezero), Galipovac jezero, Slavić izvor, Mamića jezero, Lasića vrilo (3x), Jezero Bućuša.
Lokacije na kojima je provedeno samo biološko-ekološko istraživanje, sakupljan biološki materijal, te vršene izmjere, bile su: Izvor na brani Zelenog jezera, Izvor u brani Zelenog jezera, Izvor Krčevac (2x), Izvor Duboka draga, Izvor u Donjim Vinjanima.
Lokacije koje su fizički posjećene (rekognoscirane) su: periodični izvori Čečuh, Sekulovića izvor, Ulica izvor te jezera, Ričićko zeleno jezero, Knezovića jezero i Krenica.
Pri terenskom istraživanju korištene su razne metode tehničkog pristupa lokacijama i transporta opreme: osobna i terenska vozila, postavljanje prečnica i osiguravajućih užeta, postavljanje vertikala uz korištenje DED tehnike, ronilački transport;
Metode ronjenja: mokra i suha odijela, obična smjesa, trimix i dr.
Biološke metode analize staništa (primarno NKS 5.0) te razne metode prikupljanja biološkog materijala.
Sve faze terenskog istraživanja su foto i video dokumentirane korištenjem dronova, te raznih modela fotoaparata i podvodnih kamera.
Po povratku s terenskog istraživanja vršena je opsežna trijaža prikupljenog geološkog i biološkog materijala uz izradu dodatne fotodokumentacije te prikupljanje svih podataka (koordinate, izmjere, foto i video dokumentacija) te je izrađivan Dnevnik istraživanja.
Opis glavnih istraživanih lokacija i provedenih aktivnosti:
| Izvor Suvaje | Na staroj karti označeno je kao izvor Suvaje, a danas je kolekcija izvorskih voda iz Zelenog jezera te neposredne blizine brane, u dijelom antropogeno uređenu depresiju-jezero, iz koje se dalje nastavlja vodeni tok. Temperatura površine vode iznosila je 7.4⁰C, temperature jezera na maksimalnoj dubini od 4m iznosila je 6⁰C. Dno jezera obraslo je vodenom vegetacijom, a na dnu se nalazio sitnozrni sediment i mulj. Uzorkovan je sediment te planktonska frakcija, skupljen je materijal puževa i ljušture školjkaša. Iz okolnih pritoka (izvora) (Izvor u brani) sakupljeni su rakovi roda Asellus, ali i stigobiontni rakušci roda Niphargus. |
| Lasića vrilo | Nalazi se na zemlji Mate Lasića, te predstavlja povremeni izvor, koji je ujedno i speleološki objekt-jama dubine 7m. Dno jame je zatrpano ubačenim materijalom. Vidljivost u izvoru je bila preko 5m. Sakupljeni su primjerci špiljskih kozica roda Troglocaris te 2 vrste roda Niphargus, uz uzorke sedimenta te uzorak planktonske frakcije. |
| Jezero Galipovac | Nakon postavljanja linije za spuštanje do jezera 2 ronioca su zaronila na 36m dubine gdje je dno već u ravnini (pretpostavljena max dubina je 40m). Jezero u svojem rubu ima vertikalne stijene obložene sedrom. Sedra vertikalno pada do 10-20m dubine, nakon čega se nastavlja sipar do 35m dubine. Na 35m dubine dno se ravna i na dnu se nalazi mulj. Sedrene naslage mijenjaju morfologiju, od potpuno glatke površine do izrazito neravne (koraloidna) s brojnim pukotinama u kojima obitavaju gaovice i rakovi. Na sedri se nalaze spužve. Na dnu je kršje, većinom manjih dimenzija, urušeno sa stijena koje okružuje jezero. Na dnu je fini mulj sa kojeg je uzet uzorak za plankton, a uzorak sedimenta uzet je na mjestu gdje je sipar. Uz odlomljene grane i lišće, na dnu se nalaze brojne automobilske gume i drugi antropogeni otpad. Vidljivost je bila 20m, a izmjerena temperatura u cijelom stupcu iznosila je 11⁰C. Od špiljske faune nije ništa uočeno, kao ni alge, a nađene su i uzorkovane gljive na granama u vodi te utvrđeni rakovi roda Asellus. |
| Prološko blato | Nakon pristupa terenskim vozilima i postavljanja užeta za savlađivanje vertikala, dva ronioca su zaronila do 12m dubine. Temperature vode iznosila je 10⁰C, vidljivosti gotovo nema u cijelom stupcu vode. Skupljeni uzorci sedimenta i planktona. Viđena je kornjača tamnog oklopa (širi i slabo ispupčeni oklop – pretpostavka barska kornjača roda Emys). Uzorkovano sa površine, nađeni puževi, rakovi roda Asellus, larve vretenaca i dr. |
| Dva oka | Ronioci (2) su ronili u gornjem, većem i dubljem oku. Zaronili su do 13m dubine. Na mjestu gdje dotiče voda nalaze se stijene i kamenje, dno se nastavlja sa kamenjem i muljevitim sedimentom. Vegetacije ima, a na mulju se nalaze alge. Izvor je zagađen antropogenim otpadom (lonci, kante i slično). Temperatura vode na površini iznosi 12.3⁰C, a na dnu 10⁰C. Uzeti uzorci sedimenta i planktona. Uočene su ribe, a nađeni su rakušci roda Gammarus, ličinke Odonata, Asellus i dr., ali i stigobionti: rakušci roda Niphargus i puževi (Gastropoda). |
| Slavić Izvor | Ronioc je zaronio do 5m dubine i imao je dobru vidljivost. Izvor je pretvoren u bunar građevinskim zahvatima. Uzorkovalo se bezkralježnjake ronjenjem i sa površine. Moguće nalazište proteusa. Nađeni su rakovi roda Asellus i puževi. |
| Mamića jezero | Nakon pristupa terenskim vozilima i postavljanja osiguravajućih užeta, dva ronioca su zaronila u Mamića jezeru. Zaron je trajao 46min, maksimalna dubina 36.4m, temperature 13⁰C. Uzorkovali su plankton i sedimenta sa dna. Vidljivost u jezeru iznosila je 10m. Dno jezera se koso spušta na nekim dijelovima kao sipar, nastavno na sipare u bokovima jezera. Na nekim dijelovima se stijena vertikalno spušta u vodu do 20m dubine. Na najdubljem dijelu jezera, na dnu se nalazi mulj, a u plićim dijelovima osim sipara nalazi se kršje, također materijal srušen u vodu denudacijom strme jezerske obale. Na potopljenim dijelovima stijena ima sedre, ali puno manje nego u Galipovcu. Tijekom ronjenja viđeni su rakovi i ribe te uzorkovane spužve. Detaljno je uzorkovan rub jezera uz sakupljanje taložina za kabinetsku analizu. U sakupljenom biološkom materijalu utvrđeni su rakovi roda Asellus, stigobionti, rod Niphargus te podzemni puževi, kao i bogata fauna veslonožaca (Copepoda). |
| Jezero Bućuša | Jezero se nalazi u Imotskom polju, kao relativno plitka novonastala depresija zapunjena vodom. Radi se o slijeganju površinskog materijala uslijed rada podzemnih voda. Jezero je dubine 2m, a dno je prekriveno muljem i vegetacijom. Pošto se radi o “mladom” ili novonastalom potopljenom staništu nisu uočene odlike ili sličnosti sa staništima kao što su Lokvičička jezera ili Prološko blato. Ronjenjem je uzorkovan sediment i plankton sa dna, te provedeno biološko istraživanje uz rub jezera. Maksimalna dubina je 2m, temperature je iznosila 7⁰C. Na dnu se nalazi mulj prekriven algama i nešto vodene vegetacije. Vidljivost manja od 30cm. Nije uočeno ništa od faune, ali je nađena uginula riba te brojna vretenca. |
O tijeku ekspedicije i preliminarnim rezultatima razgovarali smo s voditeljem Romanom Ozimecom: Bez obzira što prevladava mišljenje da je u prijašnjim ekspedicijama sve ispitano, to ni blizu nije tako. Naime, mi svakim novim istraživanjem otkrivamo neke nove i vrlo zanimljive elemente. U biti ovu ekspediciju ja nazivam predekspedicijom u kojoj ćemo obići sve vode na području Imotske krajine, svih jedanaest prirodnih jezera i neka izvorišta kako bi vidjeli situaciju s pristupom, hidrologijom i generalno sa stanjem okoliša i krajobraza. Iduće godine, negdje u svibnju pripremili bi još jednu veću ekspediciju. Tek tada bi konkretnije napravili posao, napravili nacrte svih jezera, morfologiju, dubine, presjeke i tlocrte te definirati hidrološke odnose. Moram istaknuti da će tu biti jako puno iznenađenja, od kuda voda dolazi, gdje i kako odlazi. Mi smo imali već nekoliko međunarodno priznatih ekspedicija u Crveno jezero. Zaronili smo do njegova dna, naišli smo na neke nove vrste do sada nepoznate znanosti poput nove alge. Ovoga puta idemo roniti u ostala jezera Imotske krajine kako bi onda imali pravu sliku od dolaska podzemnih voda sa područja susjedne Bosne i Hercegovine, ali i otjecanja vode dalje prema Jadranskom moru, primjerice kod Vrulje, ali i drugim podzemnim krakovima prema rijeci Neretvi. To su vam vrlo zanimljivi hidrološki odnosi u Imotskom podzemlju. I ova ekspedicija ima plan istraživanja, svoj uredno vođeni dnevnik, terenski izvještaji i daljnji posao ide ka objavi tih radova. Tu je i opsežna foto i video dokumentacija kako ona iz zraka, ona snimljena pod vodom te konačno u kabinetima sa makro snimanjima. Ovdje iz Imotske krajine imamo ogromnu količinu te dokumentacije i onda nju moramo kasnije selekcionirati i ono najvrijednije ostaviti i objaviti, odnosno dati na korištenje javnosti, jer u biti bez obzira na privatnu motivaciju nas istražitelja, javnosti se moraju prezentirati svi rezultati ovih ekspedicija.
Moram na kraju istaknuti da je potencijal imotskih voda, imotskog vodenog podzemlja naprosto gigantski. Tu imate prirodnih fenomena koji se rijetko mogu vidjeti na ovako uskoj koncentraciji. Zaista impresivno. No, da bi se to valoriziralo u turističkom i znanstvenom tržištu, treba dosta raditi na infrastrukturi – primjerice izraditi šetnice, staze, vidikovce i sl. Sada je sa ovim Geoparkom Biokovo –Imotska jezera toga dosta realizirano, ali mi ne smijemo stati. Moramo paziti da kroz turizam ne dovedemo do bilo kojega nivoa devastacije tih prirodnih fenomena. Za kraj naglašavam da smo u Imotskoj krajini opet za otprilike šest mjeseci, jer posla još ima poprilično. Tada ćemo ponovo roniti u Crvenom jezeru. Petnaestak nas biti će na terenu, ali i pet kolega raditi će u kabinetima gdje će proučavati ono što im mi donesemo s terena. I oni su naravno sastavni dio ekspedicije. Konačno u planu je jedna ozbiljna monografija za Crveno jezero, ali i za kompletno sva imotska jezera, riječi su Romana Ozimeca.
U sklopu projekta „Imotske modre vode“ u srpnju organizirano je spuštanje mini ronilice (ROV) u Crveno jezero. Dokumentarac o toj aktivnosti možete vidjeti OVDJE.
Tekst i fotografije: Luka Kolovrat, Damir Basara, Tomislav Flajpan, Branimir Jukić, Petra Kovač Konrad, Roman Ozimec, Gordan Polić
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
