18-godišnji tinejdžer Hamyd Mourad, jedan od trojice osumnjičenih za pokolj u redakciji satiričkog tjednika Charlie Hebdo predao se policiji u ranim jutarnjim satima. Rezultat je to cjelonoćne akcije antiterorističke policije. Francuski mediji pozivaju se na izvore u policiji, ali službene potvrde za to u ovim satima još nema. Druga dvojica su iz Pariza, francuski državljani braća Said i Cherif Kouachi još su u bijegu.
Dvojica maskiranih napadača profesionalno su i brzo s 50 hitaca iz kalašnjikova pobili 10 novinara i dvoje policajaca koji su čuvali redakciju satiričkog tjednika. U Francuskoj je Dan žalosti. Kakva je trenutna atmosfera na ulicama Pariza otkrio nam je Francuz hrvatskih korijena Michel Bakić:
{mp3}Reportaze/michel_bakic_Pariz1{/mp3}
„Osjetiš, osjetiš da su ljudi malo tužni, sinoć je već bila po svim trgovima u Francuskoj ogromna mobilizacija. Ljudi su izašli vani da pokažu da su kontra. Maksimalna je sigurnost sada, vidite, vojska je po ulicama, policajci su po ulicama. Ta dva terorista su još u bijegu, da se razumijemo, nisu ih još našli“.
Sinoć je započelo i spontano okupljanje građana u Parizu i drugim francuskim gradovima. Masa ljudi, neki sa svijećama, neki s olovkama u rukama nosili su natpise solidarnosti sa stradalim novinarima. S visoko podignutim olovkama poručili su da je pero jače od oružja. Michel kaže da se osjeća sigurno:
{mp3}Reportaze/michel_bakic_Pariz2{/mp3}
„Pa ja se osjećam sigurno. Ja sam rođeni Parižanin. Mislim, to što se desilo, da se razumijemo, je ogromna drama. I šok je ovdje veliki u Francuskoj. Međutim, nije psihoza. Svi smo ovdje svjesni da se neke stvari mogu desit, svi smo pažljivi. Nažalost to su dva pojedinca, to su dva Francuza koji su se radikalizirali ove godine, išli su na obuku u Afganistan, to su dva brata“.
Cijeli svijet osuđuje stravičan teroristički čin u Parizu. Iako je u Francuskoj proglašen najviši stupanj opasnosti od terorizma, razloga za paniku tvrdi naš sugovornik – nema:
{mp3}Reportaze/michel_bakic_Pariz3{/mp3}
„Svi mene zovu iz Hrvatske, šalju mi mejlove da me pitaju je’l frka ovdje. Mislim, je šok ali psihoza nije. Ne smiješ se bojat, ako sada svi strepimo, ostanemo kući i ne idemo vani i ne živimo normalno, onda bi to značilo da su oni dobili, a to tako ne ide. Dalje živiš, budeš oprezan, pažljiv, što se zbiva oko tebe i dalje se treba živjeti normalno“.
