Premijerna izvedba drame “Leda” u produkciji Hrvatsko narodno kazalište Split na rasporedu je 22. svibnja 2026. u 20 sati na velikoj sceni HNK Split, dok su reprizne izvedbe najavljene za 23. i 29. svibnja u 18 sati.

Autorski tim

• redatelj i dramaturg: Dario Harjaček

• scenografkinja: Vesna Režić

• kostimografkinja: Ana Mikulić

• skladatelj: Damir Šimunović

• dizajner svjetla: Srđan Barbarić

• oblikovatelj zvuka: Silvio Mojaš

• jezična savjetnica: Anita Runjić Stoilova

• asistentica scenografije: Nikolina Kuzmić

• inspicijentica: Rubina Sarajlić

Podjela

• Urban – Marjan Nejašmić Banić

• Aurel – Mijo Jurišić

• Melita – Andrea Mladinić

• Klara – Marija Šegvić

• Klanfar – Donat Zeko

• Gospodin – Nenad Srdelić

• Fanny, Prva dama – Nika Petrović

• Druga dama – Lara Jerončić

Riječ v.d. ravnatelja drame Siniše Popovića

Uvjerenja sam da bi dramski opus Miroslav Krleža a poglavito drame iz trilogije o Glembajevima trebale biti neka vrsta stalnog postava svih naših Hrvatskih narodnih kazališta jer je to opus koji svakoj novoj generaciji redatelja i glumaca otvara mogućnost novih čitanja i uprizorenja. Osim toga od svih svojih drama Krleža je jedino Leda u podnaslovu nazvao komedijom jedne karnevalske noći, a naš ansambl definitivno ima glumce koji su u stanju kreirati te amblematske uloge.

Prvenstveno činjenica da se Krleža na ovoj sceni rijetko izvodio i prošlo je mnogo vremena od zadnjeg uprizorenja. A mislim da tema drame kojom se ispod površinski gledano lagodnog života prikazuje moralni rasap njenih protagonista, njihovih pomodnih ukusa, nesigurnih talenata i krivudavih ljubavnih zapleta ne pripada samo nekom agramerskom diskursu, nego je jednostavno svevremena tema koja itekako može zanimati i splitsku publiku.

U procesu smo stvaranja repertoara za nadolazeće sezone, pregovori su u punom zamahu kako s etabliranim redateljima tako i s autorima. Kompleksan je to i jako zahtjevan proces u okviru kojeg smo veliki dio naslova i termina već dogovorili, za sada mogu samo najaviti da će splitska publika moći vidjeti priličan broj praizvedbi hrvatskih dramskih tekstova ali isto tako i svjetskih klasika dramskog pisma.

Riječ redatelja Darija Harjačeka

Napisana 1929. godine, na pragu velike ekonomske krize koja će potresti cijeli svijet, „Leda“ je završni dio, veliki finale Krležinog „Glembajevskog ciklusa“, dramske trilogije u kojoj će na virtuozan način prikazati društvenu elitu netom razorenog habsburškog carstva. Paralelno s tom propašću, čitava ta „high life“ gornjogradska banda, kako je naziva Krleža, naglo gubi svoju društvenu ulogu, svoje titule, ekonomsku moć i prisiljena je uklopiti se u potpuno novi poredak.

To je jedan beskrupulozni svijet bez časti, plemenitosti, svijet u kojem su temeljne vrijednosti novac i moć proizašla iz novca. Glavni je akter Krležine „Lede“ vitez Oliver Urban, čovjek kojeg je ambicija vodila prema samim vrhovima diplomatske karijere, ali koji spletom političkih okolnosti, ali isto tako i vođen prirođenom autodestrukcijom, postaje plaćenim feljtonistom, koji za krug polutalentiranih, mediokritetskih provincijskih umjetnika piše laskave recenzije ne bi li preživio.

Put od visokog savjetnika sanktpeterburškog veleposlanstva do jedne komične, žaljenja vrijedne, provincijske figure Oliver Urban prolazi u vrlo kratkom vremenu. U svemu tome on sebe počinje gledati kao klauna, klauna koji parazitira po salonima lokalnih magnata i njihovih besposlenih supruga željnih uzbudljivog života velegrada, željnih istinske, duboke ljubavi, romantičnih epizoda.

„Leda“ nas uvodi u svijet privilegirane, moćne manjine jednog srednjoevropskog, provincijskog grada prikazujući materijalno bogatstvo najčešće tek kao obijest, a ideju romantične ljubavi tek kao klasnu privilegiju.

Cijeli „Glembajevski ciklus“, a naročito „Leda“ u fokus stavlja svijet modernosti, uskovitlani, užurbani svijet napretka koji s jedne strane gura čovječanstvo prema blagostanja, dok s druge strane ostavlja duboke emocionalne rane u ljudima koje preplavljuju želje, nezasitnost i mogućnosti.

„Prelazak iz patrijarhalnog u urbanizirano“, kako jedan od likova iz „Glembayevskog ciklusa“ naziva ovaj proces, neočekivano je bolan i događa se u tolikoj mjeri ubrzano da se likovi „Lede“ ne uspijevaju prilagodi tom „vrlom novom svijetu“ čija je refleksija poput odraza kino projektora na kojoj novovremeno građanstvo upoznaje daleke horizonte Hollywooda i filmskih zvijezda.

Utjecaj holivudskog univerzuma neobično je prisutan u „Ledi“. Ta je „komedija jedne karnevalske noći“ u svom sižeu pisana poput neke filmske melodrame preko koje Krleža ispisuje svoj maestralni, britki, duhoviti, eruditski jezik, stvarajući tako djelo koje bez bilo kakve sumnje možemo nazvati najvišim vrhom povijesti hrvatske dramske književnosti.

„Leda“ je, između ostalog, i generacijska drama. Tada tridesetosmogodišnji Krleža piše tekst o aspiracijama vlastite generacije, o krizi ranih srednjih godina kada se sumiraju postignuća, kada s jedne strane nostalgija, a s druge strane čežnja za neostvarenim mladenačkim fantazijama počinje razarati ljudsku taštinu spremnu za neki imaginarni „novi početak“, za neku odvažnu „inicijativu“ kroz koju bi čovjek okrenuo novu stranicu svog života, puneći pred svojim očima sve one duboke praznine koje je za sobom ostavila mladost.

Krleža u tom smislu ispisuje u „Ledi“ pet antologijskih uloga za glumce kojima one postaju nekom vrstom testa zrelosti.

I upravo je to jedan od najsnažnijih motiva kojima se splitska produkcija „Lede“ vodi u svojoj interpretaciji ovog klasika. Snaga ansambla, generacijski imperativ kroz koji jednu afirmiranu generaciju splitskih glumaca stavljamo pred izazov ovog remek-djela. Marjan Nejašmić Banić, Andrea Mladinić, Mijo Jurišić, Marija Šegvić i Donat Zeko velika su snaga splitskog kazališta koje ova predstava želi staviti u središte svog interesa.