Uvik nešto smišlja i priča za trojicu – jasno je zašto je Filipu u radijskom studiju najlipše.

U isto vrijeme i flegma i infišan u ono što ga zanima. Spreman nasmijati se na glupu bazu pa pet minuta kasnije filozofirati o Gibonnijevim stihovima.

Radio mu je posao iz snova jer kad upali mikrofon, ima osjećaj da je sjeo s ekipom na kavu. A di ćeš nać’ bolju ekipe od Dalmacije?

Gleda život kroz poseban par cvika i nekad mu je nerealno što taj pogled može podijeliti s ostalima. Ili ga bar opisati riječima!