“Zaroni u umjetnost”, ovogodišnji je slogan Splitskog ljeta kojim pozivaju ljubitelje kazališne umjetnosti na brojne lokacije na kojima će se ono odvijati. Započinje svečanim otvaranjem u idući četvrtak, 14.srpnja i to na prostoru kojem se vraća nakon 50 godina.
U Galeriji Meštrović ljetni kazališni festival, kao prva premijera ,otvorit će Puccinijeva opera “Turandot” , u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića.
Jednu opernu, dvije dramske i jednu baletnu premijeru nudi ovogodišnje, 62. Splitsko ljeto, rekao nam je njegov ravnatelj – intendant splitskog kazališta, Goran Golovko:
Pripremamo dvije dramske premijere, to su “Buža” Živka Jeličića u režiji Zorana Mužića, te Shakespearov “Mletački Trgovac” u režiji Aleksandra Ogarjova. U baletu postavljamo “Na putu” u koreografiji Igora Kirova, a na glazbu J.S. Bacha.
U dramskom se programu i ovog ljeta “zadržala” nostalgična uspješnica- Kovačićeva “Smij i suze starega Splita”, a program je pojačan i brojnim gostovanjima.
3 opere i 7 koncerata čine glazbeni program Festivala, a novost je da ove godine nema tzv. off programa, jer , kako je istaknuo ravnatelj glazbenog programa maestro Lipanović : jazz, blues i sevdah, pored toliko sličnih događanja na raznim lokacijama u gradu, ne trebaju Splitskom ljetu.
Ponovo se afirmira mitski prostor koji ima svoje mjesto u povijesti Festivala, istaknuo je redatelj operne premijere, Ozren Prohić:
Turandot sama ponovo ulazi u repertoarni trend, a ne igra se često što ansambl treba imati izuzetnu zrelost da bi se mogla izvesti. Splitski orkestar, zbor, balet i solisti pokazuju da je splitski HNK i Splitsko ljeto zrelo za takvu vrst iznimno teškog naslova.
“Boje” pučkog teatra brani premijera “Buže” Živka Jeličića. 4 glumca u prostoru Severove poljane prazvest će tekst kojeg gledatelji pamte jedino sa TV ekrana. Redatelj predstave, Zoran Mužić:
On je pučki u smislu karaktera aktera teksta, identitetskom kodu i lokalnom problemu. Međutim on je isto tako dramski i univerzalan, jer govori o netrpeljvosti, borbi dvije patrijahalne karikature koje pokušavaju osmisliti život tako da napadajući i vrijeđajući drugoga, bližnjeg iza zida izdrže vlastitu niskost, vlastitu bol.
Inspiraciju ravnatelju Festivala Golovku dalo je društvo spektakla, tako on ovo ljeto propituje :
Može li kazalište u okolnostima u kojima živimo pružiti sliku jaču od stvarnosti, pružiti estetke i druge užitke naspram svemu što nam se događa, od gospodarstva, politike, migracija, industrije zabave i uopće društva spektakla koje je postalo jače od svega?
To možemo saznati jedino ako prihvatimo poziv splitskog HNK i “zaronimo” 32 dana u umjetnost.
